No, nakon (ne)prospavane noći, sljedećeg nam je jutra sve bilo više-manje jasno. Shvatili smo da nas je Peter u zajedničkoj meditaciji doveo u dodir sa našom nutrinom, sa našim unutarnjim znanjem koje je svima, vjerojatno na podsvjesnoj razini, jasno ukazalo kako je naš današnji način života i rada neodrživ, te da postoji neki drugi, mnogo prirodniji, sretniji te kao rezultat toga i produktivniji oblik postojanja. Nakon što smo se iz opisanog stanja "spustili u realni svijet" desilo se to nešto, u prvi tren neočekivano, ali zapravo potpuno prirodno. Preplavili su nas osjećaji tuge, frustracije i nezadovoljstva jer smo shvatili koliko smo zapravo daleko od našeg cilja, koliko nam zapravo nedostaje ljubavi, zajedništva i suradnje u našim svakodnevnim životima, koliko smo zapravo ograničeni i izolirani u malim, pojedinačnim svjetovima te stoga nesposobni za značajna postignuća.

U kontekstu navedenog, još jedan trenutak držim izuzetno važnim. Drugoga dana, na odlasku u vožnji prema Plesu, Peter nam je u opuštenoj atmosferi, izuzetno zadovoljan sa Forumom, svjesno ili nesvjesno, poručio: "Hey people, just wanted to tell you that I feel a lot of ego in this community." Njegova nas je poruka veoma iznenadila. Kako on to misli? Svi mi koji smo se u ta dva dana okupili uglavnom smo "super ekipa", pravi reprezentanti novog svjetonazora u nastajanju, osobe koje vole suradnju, zajedništvo i druge ljude. Ljubav, poštivanje i pažljivo slušanje za nas su posve normalne kategorije, svakoga trena na svakome mjestu. Problem naravno "nije u nama" već u "onima tamo" koji "nikako da shvate da se moraju promijeniti".

Malo sutra.

Upravo se u Peterovoj poruci kriju uzroci problema svih nas koji se trudimo da nešto napravimo u organizacijama i društvu u kojem živimo, da pokrenemo promjene koje će stvoriti bolji i sretniji svijet. Mi nismo ono što mislimo da jesmo. Zapravo se jako malo razlikujemo od vanjskog svijeta kojeg želimo promijeniti. Mi jednostavno ne živimo ono o čemu propovijedamo. I zato je polje koje stvaramo još uvijek nedovoljno privlačno. Čista fizika.

Umjesto da se svakodnevno bavimo drugima, svatko bi trebao svakoga dana razmisliti: Kakvi su moji odnosi sa bliskim ljudima, roditeljima, suprugom, djevojkom, djecom, prijateljima, kolegama na poslu, poslovnim partnerima, susjedima? Ima li u tim odnosima ljubavi, poštovanja, razumijevanja i tolerancije? Postajem li doista, kako je to Gandhi lijepo rekao, "promjena koju želim vidjeti u svijetu"?

Dok pišem ove retke, u mojoj se nutrini javlja jedan glasić i govori: "Marko, lijepu si poruku napisao 'njima'. Jer naravno, problem nije u tebi. Ti si OK. Problem je u 'njima'. Kada bi samo konačno shvatili što im želiš reći..." To je, naravno, ego. Veliki majstor, ponekad prijatelj a mnogo češće neprijatelj, na putu ostvarenja naše misije. Ovoga je trena prevaren, osviješten. Nažalost, znam da će me Veliki majstor već danas opet nadvladati.