Svi mi veliki dio svoga vremena provodimo u kompleksnim grupnim procesima usmjerenim na izgradnju tima, rješavanje problema, produktivnu komunikaciju, itd. Što mislite, što bi se dogodilo kada bi zaboravili na razne tehnike i jednostavno "bili prisutni, ovdje i sada, jedni za druge"? Jeste li ikada doživjeli rezultate stvarne promjene u vama i drugima proizašle iz pozornog slušanja? Osobno iskustvo mi govori kako nas razne metode i tehnike zapravo distanciraju - usmjeravajući našu pozornost na njih umjesto na osobu koja je pred nama i na sadržaj onoga što nam ta osoba želi reći.

Znatiželja je osobina koju pozdravljamo kod djece, a zaboravljamo razvijati u sebi. Moja je osobna posvećenost znatiželji rasla od trenutka kada me je kognitivna znanost podučila jednoj istini: "Dvije različite osobe nikada ne vide svijet na isti način!" Kada sam počela vjerovati u navedenu tvrdnju, znatiželja mi je naglo porasla. U interakcijama s drugim ljudima počela sam očekivati različitosti u stajalištima i razumijevanju smislenosti događaja. Iznenada sam postala više radoznala za interpretacije drugih, a manje za ispravnost svoje vlastite. Počela sam uočavati nove mogućnosti, potencijal kojim raspolažu isključivo "znatiželjne grupe", ako ih možemo tako nazvati. Nakon što dobro istraže svoje različite percepcije stvarnosti, članovi takvih grupa uvijek se lako slože o daljnjim koracima i smjeru kojim grupa mora krenuti. Iako se čini paradoksalnim, uvijek iznova svjedočim kako se ljudi lako dogovore oko zajedničke budućnosti samo zato jer su pažljivo slušali različite percepcije svoje povijesti. Poštivanjem jedinstvenih pojedinačnih percepcija stvarali su jasniju sliku vlastitog identiteta i stvarnosti. Pored toga, stvarali su snažan osjećaj zajedništva koji im je osiguravao kretanje prema zajedničkom cilju.

Usmjerenost na poštivanje i znatiželju pomalo me udaljava od kategorija radosti i zadovoljstva Tome Akvinskog. No, vjerujem da se radi o različitim koracima na istom putu. Znatiželja i stalno prisustvo imaju za posljedicu nestajanje straha. A kada strah nestaje, ulazimo u prostore koji nam omogućavaju susrete ispunjene ljubavlju. A ljubav... mnogi nam primjeri o tome govore, čini da sve postaje moguće!