U posljednjih desetak godina izdane su mnoge knjige koje čitatelju nude više ili manje složene recepte o tome kako kreirati drugačiju organizacijsku kulturu i radno mjesto, dok se poslovne škole svojski trude podučiti buduće lidere u primjeni najnovijih modela, pristupa i načela koji će im osigurati jedno posve drugačije iskustvo rada. Pored toga, sve češće susrećemo načela emocionalne inteligencije u mislima, srcima i odlukama ljudi, a sve sa ciljem kreiranja novog, humanijeg i zdravijeg radnog okruženja. Ne moramo posebno naglašavati kako to novo radno okruženje vidi čovjeka i kvalitete koje on donosi na radno mjesto kao ključne čimbenike uspješnosti.
Temeljem navedenog, dolazimo do zaključka kako je potreba za osjećajem ljubavi, koja se daje i dijeli među ljudima u radnoj okolini, postala vrlo značajan čimbenik kojeg nikako ne smijemo zanemariti. Štoviše, možemo slobodno zaključiti kako je "ljubav" potisnula kategorije "profit" i "zadovoljavanje dioničara" u drugi plan budući da sve veći broj stručnjaka i praktičara uočava njezinu važnost u procesu organizacijskog učenja. Sve nam je jasniji značaj "srčanosti" u obavljanju svakodnevnih radnih zadataka. Sve nam je jasnije da organizacijski razvoj zahtijeva usklađivanje i stvaranje veza između "uma i srca".
Dakle, ima li mjesta za ljubav u biznisu ili nema? Neki vjeruju da ima, dok drugi, tradicionalisti, misle da je "biznis bio i ostao samo biznis" te da se te dvije kategorije nikako ne bi trebale miješati.
U nastavku ovog teksta ću nastojati istražiti neke od ideja, pretpostavki i zaključaka povezanih sa temom "ljubav i biznis". U tom ću se smislu usredotočiti na osobine i obrasce jezika koji nastaju kroz "iskustvo" različitih oblika ljubavi, u verbalnoj ili neverbalnoj formi, govoru tijela, ritualima, običajima, izborima ili nekim drugim oblicima postojanja unutar radnog okruženja. Iako vjerujem u ispravnost opisanog načina izlaganja, čitateljima ovog teksta želim omogućiti dublji uvid u vlastita uvjerenja, iskustvo, pretpostavke i način na koji se "ljubav" uklapa u njihov trenutačni rad i život.
Kako bih to postigao, odlučio sam prenijeti vam jednu kratku priču koju mi je nedavno ispričao jedan dragi prijatelj, priču koja o ljubavi govori kroz perspektivu i iskustvo četverogodišnjeg djeteta. Zatim iznosim četiri različita scenarija, futuristička pogleda na moguće putove razvoja i sazrijevanja dotičnog dječaka koji u svakom od tih scenarija dobiva drugačije ime, drugačiji životni put, drugačije životne izbore, iskustva itd. Ono što je svima njima zajedničko jest to da na različite načine nastoje prikazati na koji način je moguće povezati "ljubav i biznis". Vjerujem da će tema ovog teksta na taj način "oživjeti" i odvesti čitatelje na neku višu iskustvenu razinu.
Pa… Počnimo onda!