Ako nam je moguće poistovjetiti se s djetetom iz ove priče tada vjerojatno možemo nastaviti i osmisliti različite ishode onkraj opisanog iskustva koje su malog dječaka mogle zadesiti na putu njegova sazrijevanja. Stoga sam za potrebe ovog teksta osmislio četiri različita scenarija od kojih svaki ima drugačiji tijek, te posljedično tome, drugačiju konačnu realnost.


Scenarij 1

U Scenariju 1 susrećemo muškarca koji obavlja posao glavnog menadžera u odjelu za odnose s klijentima tvrtke koja proizvodi invalidska kolica. Ime mu je Carlos i dobro se sjeća trenutaka kada je sjedio u starčevom krilu dok je oplakivao svoju preminulu suprugu. Kasnije u životu, u tinejdžerskoj dobi, Carlos se i sam morao suočiti s tragedijom gubitka voljene i bliske osobe kada je njegova majka izgubila tešku trogodišnju bitku s bolešću. Kako su Carlos i majka bili vrlo bliski, on je, poput njegovog oca, izrazito teško prihvatio njezin odlazak. Činilo se kako su mlađi brat i sestra, u dobi od šest i devet godina, mnogo lakše prebrodili teške životne okolnosti, vjerojatno zbog toga što je Carlos s majkom proveo mnogo dulji period vremena. Unatoč svemu, upisao je studij ekonomije te se odmah po završetku zaposlio u tvrtki koja proizvodi invalidska kolica u kojoj je kasnije završio trogodišnji interni program za edukaciju menadžera. Nakon pet godina rada unaprijeđen je na funkciju glavnog direktora odjela za podršku korisnicima.


Scenarij 2

U Scenariju 2 pratimo Josea. Poput Carlosa i on je prošao kroz iskustvo trenutaka provedenih u društvu starca. Međutim, Jose nije bio tako ambiciozan kao i Carlos, nije ga zanimalo učenje pa je stoga veoma rano, već u drugom razredu srednje, napustio školovanje. Jedan od razloga je bila i trudnoća njegove tadašnje djevojke s kojom se, pod pritiskom rodbine, odlučio vjenčati. Prijelomni trenutak se u toj situaciji dogodio kada su jedne večeri on i njegov otac ostali sami na verandi i kada mu je otac rekao: "Sine, učini ono što trebaš učiniti." Nakon toga Jose je preuzeo odgovornost na sebe, napustio školu i zaposlio se kao vozač viličara na plantaži banana. Nakon što se kćer rodila, unaprijeđen je u nadzornika dvadesetpetorice vozača što mu je donijelo veća primanja, ali i veću odgovornost.