Ricardo je zasigurno pokazao ljudske kvalitete i pronašao put da unaprijedi samoga sebe, da nadogradi prirodne predispozicije koje je iskazao već u četvrtoj godini života, mudrim izborom edukacije i korištenjem istančanog osjećaja za biznis. No, situaciju moramo promotriti i iz druge perspektive, ispod vodljivog, kako bismo uočili jedan aspekt na njegovom putu prema uspjehu koji je ograničio i blokirao njegovu sposobnost liderstva, a time i kreiranje kvalitetnije radne okoline. Naravno radi se o njegovoj 400 dolara dnevnoj ovisnosti o kokainu.

Sam Ricardo se vjerojatno ne bi složio s navedenom konstatacijom budući da vjeruje kako je "situacija pod kontrolom". Tako je to uvijek kada je kokain u igri, bilo da se radi o predsjedniku uprave ili bilo kojem drugom čovjeku. Negiranje je najčešći odgovor ovisnika, a posebno se to odnosi na konzumente teških droga.

Promotrimo li pobliže situaciju u kontekstu izgradnje humanije, srdačnije i suosjećajnije organizacijske kulture, na što nailazimo? Da li Ricardo misli da vješto skriva svoju "malu tajnu", da li doista vjeruje da o njegovoj ovisnosti nitko ništa ne zna? Vjerojatno bi se jako uznemirio kada bi saznao da uopće nije tako već posve suprotno, da svi sve znaju samo što o tome ne žele govoriti, iz različitih razloga. Neki šute jer misle da ga na taj način štite, dok se drugi ne usuđuju progovoriti o toj temi zbog straha da ne izgube posao. Čini se kako je njihov strah potpuno opravdan budući da bi se Ricardo vrlo lako mogao riješiti pojedinca koji bi otkrio njegovu istinu. Ovisnici to često čine.

Ako dublje promotrimo situaciju vidjet ćemo da opisano prikrivanje nadalje potpomaže stvaranje "kulture prikrivanja" unutar organizacije. Ljudi strahuju razgovarati o važnim stvarima, ostaju uvijek u sigurnom i poznatom prostoru što u velikoj mjeri otežava komunikaciju budući da bi o nekim stvarima ipak trebali razgovarati. Povjerenje polako ali sigurno nestaje, laži počinju kolati, a tako nastala situacija se prihvaća kao "normalno stanje", bez svjesnosti da je proizašla iz ovisničkog obrasca koji utječe kako na razinu osjećaja tako i na razinu uma.

Kada bi Ricardo pokušao voditi na ispravan način, morao bi nešto napraviti u kontekstu svoje ovisnosti. Ako bi poželio da djelatnici kreiraju drugačiju organizacijsku kulturu, tada bi prije svih drugih on sam morao napraviti značajni iskorak i pokazati da je spreman nešto promijeniti. Lideri i menadžeri često griješe kada ljude šalju na razne treninge i edukacije, bez obzira iz kojeg razloga to činili, a da sami ništa ne poduzimaju u svezi promjene. Pogrešno vjeruju da se drugi moraju mijenjati, a oni sami ne moraju. Upravo iz tog razloga ogromne količine novca, vremena i energije odlaze u nepovrat. Kada bi lideri shvatili ovu jednostavnu istinu, u njihovoj okolini bi se dogodile nevjerojatne stvari. Kada bi samo smogli dovoljno hrabrosti da iskorače i budu iskreni prema sebi i drugima, da hrabro prihvate istinu, ma kako ona bolna bila, učinili bi ono što u biti i jest njihov pravi posao. Kada bi u tome uspjeli, pokazali bi što to znači povezati ljubav i biznis.