Kultura transparentnosti

Warren Bennis, Daniel Goleman Warren Bennis, profesor liderstva i menadžmenta, osnivač Leadership Institute pri Marshall School of Business, osoba iz najužeg kruga vodećih svjetskih stručnjaka na području liderstva i menadžmenta. Kao osobni savjetnik, surađivao je s četiri američka predsjednika i više od stotinu predsjednika uprava velikih kompanija. Autor je dvadeset i tri knjige na temu liderstva i menadžmenta od kojih su neke svjetski bestseleri.

Daniel Goleman, međunarodno priznati psiholog koji je dugo godina radio kao novinar-znanstvenik za The New York Times. Godine 1995. izdao je knjigu Emotional Intelligence koja je postala svjetski bestseler te je prevedena na 30 jezika i prodana u 5 miliona primjeraka širom svijeta.

Pojam transparentnost u posljednje se vrijeme često pojavljuje u raznim tekstovima i novinskim člancima, od onih koji se bave korporativnim upravljanjem do drugih koji prate aktivnosti američkog ministarstva pravosuđa. No ipak, pravo značenje tog termina, kada ga koristi vladajuća elita, obično ostaje nejasno. Esejist New York Timesa, John Schwartz, kaže da dužnosnici kada govore o transparentnosti "...pod time zapravo podrazumijevaju da 'ne lažu' i 'ne skrivaju od javnosti' čime se doista bave. Što ne zvuči nimalo lijepo, zar ne?"

Kao što svi znamo, tvrditi da je netko transparentan i doista biti transparentan dvije su sasvim različite stvari. Iako se šefovi korporacija, pa čak i država, hvale kako potiču i podržavaju transparentnost u njihovom okruženju, "ubijanje istine" u mnogim je organizacijama još uvijek itekako poželjna vrednota.  

Kao što smo i naglasili u našoj knjizi Transparency: Creating a Culture of Candor, kada govorimo o transparentnosti i stvaranju kulture iskrenosti, ustvari govorimo o slobodnom protoku informacija unutar organizacije, te između organizacije i svih njezinih dionika. U bilo kojoj instituciji protok informacija možemo izjednačiti s aktivnostima središnjeg živčanog sustava u čovjeku. O tom procesu, dakle, ovisi učinkovitost svake organizacije, njezina konkurentnost, sposobnost rješavanja problema, inoviranja, odgovora na izazove i dostizanja postavljenih ciljeva. Sve nabrojene kvalitete gotovo u potpunosti ovise o kvaliteti protoka informacija što je posebice važno u slučajevima kada pojedina informacija sadrži bitne ali teško prihvatljive činjenice. Pri njihovom spomenu lideri se obično razljute, pa zato podređeni takve informacije, iz sasvim razumljivih razloga, nastoje ignorirati, zanemariti i odbaciti. Stoga, da bi se informacija bilo koje vrste mogla slobodno prenositi unutar organizacije, djelatnici moraju biti sigurni da neće snositi nikakve posljedice za otvorenu komunikaciju, a lideri trebaju podržavati takvu njihovu iskrenost.

Podržavanje iskrenosti u organizaciji najočitija je vrijednost transparentnosti budući da članove organizacije upućuje u sve aktivnosti kojima se kompanija trenutačno bavi. Iako se čini jednostavnim, navedeno predstavlja vrlinu koja se doista rijetko susreće. Međutim, za postojanje organizacijske iskrenosti jednako je važno to što ona maksimizira vjerojatnost za dostizanje postavljenih ciljeva. Ovdje naglašavamo stvarnost koju mnogi lideri još uvijek nisu prihvatili, neizmjernu važnost interne transparentnosti koja je u današnjem stalno-promjenjivom svijetu postala ključni čimbenik uspješnosti poslovanja. Ako su i postojala vremena kada su autokratski lideri "znali" sve što je nekoj organizaciji potrebno da bi bila i ostala uspješna, ako su takva vremena ikada i postojala, danas ona zasigurno spadaju u kategoriju "davna prošlost". Informacije koje su potrebne organizaciji danas susrećemo posvuda, u organizaciji ali još češće izvan njezinih okvira. Lideri koji nerado koriste netradicionalne komunikacijske kanale te oni koji nemaju običaj da "otvaraju" nove kanale, često plaćaju visoku cijenu zbog takvog, doduše urednog, ali u isto vrijeme i nedostatnog protoka.