Ponekad pogrešno gledamo na vrednote kao na niz "pravila" koja nam govore što smijemo, a što ne smijemo napraviti. Navedeno predstavlja izrazito limitirano stajalište koje bi trebalo zamijeniti gledištem po kojem nas vrednote ispunjavaju energijom, motiviraju i inspiriraju. Kad nas nešto doista "dira", kada nam je do nečega strastveno stalo, tada možemo ostvariti nezamisliva postignuća. Jer upravo ona, najveća postignuća pojedinca i organizacija, uvijek nastaju kada se pojavi inspiracija da se postigne nešto u skladu s njihovim osobnim vrednotama.

Kada bi ljudi posjedovali iste vrednote i prioritete, tada timski rad ne bi predstavljao nikakav problem. No, stvarnost je drugačija. U timovima obično postoji raznolikost uvjerenja i vrednota. Želimo li unaprijediti timski rad i posvećenost, tada svakako moramo osvijestiti set vrednota koje utječu na donošenje odluka u organizaciji, te zatim utvrditi kojima od njih ćemo dati prioritet.


Klasifikacija vrednota

Vrednote se obično dijele u dvije glavne grupe:

1. Osnovne vrednote,
2. Instrumentalne vrednote.

Osnovne odnosno intrinzične vrednote se odnose na ideale, pozitivne same po sebi. Instrumentalne vrednote aludiraju na način na koji bi neka osoba trebala postupati, te način na koji bi se trebala odnositi prema drugim ljudima.

Ovdje treba napomenuti kako bi mali broj ljudi, ako itko uopće, smatrao ove vrednote nevažnima. No, kako se život sastoji od odluka o tome na što ćemo trošiti naše vrijeme i energiju, a vrijeme je u životu ograničeno, tako smo vjerojatno svi svjesni da iako postoje određene vrednote koje držimo važnima, na njih ipak ne trošimo previše vremena jer se posvećujemo drugima.    

Dvije su vrste osnovnih vrednota:
1. one koje upravljaju ljudskim odnosima,
2. one koje determiniraju stil života.