Prvotna istraživanja na tom području proveo je pokojni dr. Clare W. Graves, koji je svoju profesionalnu karijeru u cijelosti posvetio izučavanju prirode promjena u društvenim sustavima, te ga javnost zato smatra "ocem" koncepcije spiralne dinamike. Sjeme koje je Graves posijao danas sve brže raste budući da su ljudi sve više zainteresirani za pitanja iz okvira kojeg je on postavio. U članku časopisa Harvard Business Review iz 1966.godine napisao je:

Sukladno ovom gledištu, psihologija zrelog ljudskog organizma ekspanzija je procesa u stalnom nastajanju obilježenog progresivnim podređivanjem starijih sustava ponašanja novijima, višega reda. Zrelo ljudsko biće uvijek nastoji mijenjati svoju psihu kako se mijenjaju uvjeti njegove egzistencije. Svaka sljedeća razina predstavlja stanje nove ravnoteže kroz koju ljudi prolaze na svom razvojnom putu u nova ravnotežna stanja. Kada se osoba nalazi u nekom ravnotežnom stanju, njezino se psihološko stanje potpuno prilagođava tom specifičnom ravnotežnom stanju. Stoga su njena djela, osjećaji, motivacija, etika i vrednote, način razmišljanja i stil liderstva prikladni upravo za to stanje. Kada bi se ta ista osoba nalazila u nekom drugom ravnotežnom stanju, ponašala bi se, osjećala, mislila i prosuđivala na posve drugačiji način.


Načela spiralne dinamike

1. Ljudi, grupe, društvene zajednice i organizacije imaju različite vrijednosne sustave budući da razmišljaju na različite načine. Na različite načine razmišljaju zato što se njihova humana kompozicija - neuro-fiziološka građa kao i životno iskustvo – razlikuju. Temeljna načela o vrijednosnim sustavima su jednaka za pojedince, korporacije i društvenu zajednicu u cjelini.

2. Različite društvene skupine nastanjuju različite biološko-psihološko-sociološko-spiritualne pozicije duž spirale. Njihovo razmišljanje se uklapa u sliku svijeta koju doživljavaju iz svoje vlastite perspektive. Stoga im je potreban organizacijski i upravljački pristup koji odgovara njihovom sadašnjem načinu razmišljanju, ali i onome koji će se pojaviti u budućnosti.

3. Ljudi koji su u organizacijama odgovorni za strategiju, unutarnji ili izvanjski razvoj, akvizicije i spajanja ili neke druge analize, bi na vrednote trebali gledati kako u ekonomskom tako i u ljudskom kontekstu. Mnoge se strategije pokažu neuspješnima jer se njihovi kreatori uglavnom koncentriraju na objektivne podatke te se malo bave "mekanim" varijablama - kulturom i vrednotama. Uključivanje ljudskog čimbenika u strategiju stoga predstavlja ključ uspješne implementacije.