Nekim ljudima konkurentnost i stalno natjecanje donosi samoću. Drugima pak uspjeh osigurava višak energije i vremena. NARANČASTO/Zelena zona vodi nas u stanje svijesti koje često pobuđuje pitanje: "Zar je to sve?" Na ulazu u zelenu zonu, pripadnici narančasto/ZELENOG kruga služe jedni drugima, zajedno uče i dijele zajedničku viziju. Rezultati se mogu mjeriti u dolarima, eurima, ili prema broju nahranjene gladne djece.


ZELENA – požrtvovnost, kako bi se zaslužila nagrada, za sebe i druge

U zoni dubokih vrednota ZELENO ljudi odustaju od stresne kompetitivne utrke budući da pretpostavka "veće je bolje" počinje gubiti na značaju. Razmišljanje je sada relativističko, intuitivno, te kontekstualno senzitivno. Unutarnji mir, uravnoteženost života, jednakost i doprinos općem dobru jako su važni. Pri tome se ne radi samo o reciklaži, održivosti ili mondenom ekološkom marketingu; radi se o površinskim vrednotama koje izviru iz različitih područja. U zoni dubokih vrednota ZELENO pojedinac doista počinje osjećati jedinstvo svih ljudi, njihovo djelovanje, duh i svijet u cijelosti. Javlja se osjećaj kolektivne odgovornosti i kolektivne krivnje.

Dizajn strategije i implementacija okupljaju kako one pojedince koji žele doprinijeti tako i sve druge ljude koji bivaju zahvaćeni promjenama. Pritom ljudi nisu samo "resursi"; oni su ključno bogatstvo tvrtke. Učinkovita strategija potiče konsenzus i potporu, komunicira "priču" o tome zašto su promjene značajne za sve uključene.

Organizacijski stratezi moraju kvalitetnije proučiti zelenu zonu dubokih vrednota budući da se ova zona brzo širi među današnjom radnom snagom. Društveno odgovorne organizacije postaju sve privlačnije investitorima i potencijalnim djelatnicima. Analiza se usredotočuje na učinke koje promjene ostavljaju na ljudima. Dizajneri strategije teško prihvaćanju koncepciju "ravnopravnosti promišljanja" koja nam sugerira da bi trebali, čak i u tradicionalnim poduzećima, uzeti u obzir mišljenje svih ljudi. Stoga je u njezinu izradu i implementaciju neophodno uključiti "zeleno razmišljanje", iako većina stručnjaka to još uvijek ne čini.

Zelena zona ima i svoje loše strane, u što prije svega treba ubrojiti troškove grupnog razmišljanja, gubitak individualizma i teškoće prilikom usklađivanja efikasnosti, efektivnosti i rezultata s uloženim vremenom, novčanim sredstvima i energijom. Zeleno liderstvo je usporedivo s pokušajem okupljanja mačaka u stado. Budući da je grupa snažna i ne voli hijerarhiju, lideri se ne smiju isticati. Australci opisanu situaciju nazivaju "tall poppy syndrome" (sindrom protiv natprosječnih - op. prev.) - natprosječno uspješni ili samouvjereni pojedinci prvi će biti izbačeni iz grupe.