Upravo navedeno čini spiralnu dinamiku drugačijim pristupom. Ova je koncepcija rezultat dugogodišnjih istraživanja i proučavanja načina nastajanja različitih vrijednosnih sustava ili kodova u nekoj zajednici. Spiralna dinamika se koristi najširim mogućim kistom cjelokupne globalne kulture te joj je zbog toga moguće fokusirate se na bilo koju zemlju ili regiju u kontekstu njihovog prirodnog okruženja, odnosno uzeti u obzir uvjete koji na toj lokaciji prevladavaju, od geografskog položaja i klimatskih promjena do nekih drugih čimbenika. Usredotočuje se na mrežu ljudi koji na nekom području žive, te potom sugerira kako i na koji način voditi bilo koju kompaniju na tim prostorima. Pristup je uistinu globalan. Nije utemeljen na sustavu vrijednosti Sjeverne Amerike ili Europe.
Iako često postoje dobri razlozi za uvođenje kulturalnog pluralizam u centar pozornosti, kulturološke razlike ustvari ne predstavljaju istinske razlike među ljudima. Jer, istinske razlike pronalazimo u vrijednosnim sustavima pojedinaca koji transcendiraju sve druge kategorije iako to ne znači da se mi i njima ne bavimo. Npr., u Južnoj Africi smo na primjeru "the buffies", crnačkih urbanih profesionalaca, otkrili kako imaju više zajedničkog s Afrikanerima ili japi populacijom engleskog govornog područja negoli sa vlastitom braćom i sestrama iz rodnog kraja. Ta nas je spoznaja dovela do stvaranja višestrukih "stogova" koji su nam pomogli da stvorimo vrijednosni sustav koji ukazuje na zajedničke karakteristike ljudi i u kontrastu je s umjetnom segregacijom na temelju boje kože koja a priori ističe razlike među ljudima i ne uzima u obzir tko je tko unutar određene grupe. Na bazi povijesnih kategorija i uz pomoć istraživačkog procesa efikasno redefiniramo ljudsku prirodu u prirodne različitosti.
SP: U kojoj su mjeri radovi profesora Clarea Gravesa utjecali na vaš rad?
DB: Profesor Graves je sa svojim istraživanjima započeo 1951. godine. S njime sam stupio u kontakt 1975. nakon čega smo surađivali sljedećih jedanaest godina, sve do njegove smrti 1986. Upravo se on prvi odmaknuo od tradicionalnih teorija u psihologiji, obrazovanju i politici kako bi pokazao i objasnio da je jednostavno besmisleno nastavljati debatu o tome koja je teorija "ispravnija" budući da svaka od njih opisuje ljude u različitim fazama psihološkog razvoja.