SP: Jeste li sigurni da javne ustanove, poduzeća i druge vrste organizacija raspolažu "duhom otvorenosti" koji bi ih natjerao da traže ovakva rješenja koja predstavljaju nešto posve novo?

DB: Jesam. Osobno se nadam da situacije u kojima se bojimo da stvari općenito postaju sve gore zapravo predstavljaju tranzicijske faze nakon kojih bi sve trebalo postati bolje. Možda nam je ova kriza i potrebna kako bi promovirala promjene. Naravno, nitko nam ništa ne garantira tako da ćemo uvijek trebati pristati na kompromise. U svemu tome jedino se trebamo brinuti s kakvim se problemima suočavamo budući da svako "rješenje" za sobom povlači stvaranje novih "problema"... I tako u krug.

Život se sastoji od kretanja kroz različite razine kompleksnosti. Problem se sastoji u tome što se milijarde ljudi simultano kreću kroz različite faze spirale pa se umjesto jedne budućnosti za ljudsku vrstu ustvari susrećemo sa različitim budućnostima za različite ljude što potiče konflikte; unutar obitelji, organizacija, nacija i svjetskih regija. No ipak, ja sam optimista. Naposljetku, čovjek još uvijek obitava Zemlju na kojoj je tijekom vremena pokazao izvanredne sposobnosti preživljavanja unatoč predatorima, prirodnim nepogodoma i sebi samome. Činjenica da smo još uvijek ovdje i da se i dalje razvijamo dokaz je naše sposobnosti inteligentnog pregrupiranja.