Kako bih bolje pojasnio što zapravo želim reći koristiti ću primjer iz života s kojim smo se više manje svi susreli. Dakle, djevojka susreće dva muškarca; sjajnog retoričara koji joj skida "zvijezde s neba" i uvjerava u vječnu ljubav samo kako bi ostvario svoje sebične "ciljeve" i drugog, manje rječitog mladića, koji ju "samo" voli i u tome je potpuno iskren. Iako će se djevojka vjerojatno odlučiti za prvoga (barem dok je mlada i neiskusna), za nju to neće biti optimalan izbor. Bol i patnja uzrokovani vještinom uvjeravanja uskoro će pristići u njezin život.

No, gornji primjer možemo preurediti tako da je sjajni retoričar potpuno iskren u svojim namjerama te da doista i "misli ono što govori". U tom slučaju će djevojka ispravno odabrati i sretno živjeti do kraja života.

Iz svega treba zaključiti da moć uvjeravanja doista jeste "moćno oružje" koje samo po sebi nije niti dobro niti loše, već da takve epitete pridobiva tek u simbiozi s Izvorom; ako je on kvalitetan tada će ona imati pozitivan predznak, a ako je on sebičan, egoističan i nepromišljen, tada će si ona priskrbiti negativan predznak.

3. Sljedeće što ostaje problematično u svezi Moći uvjeravanja jest naša, sada već civilizacijska, potreba za pobjeđivanjem i nametanjem vlastitog razmišljanja. Čitajući o retorici osjećao sam se vrlo slično kao nedavno na Ekonomskom fakultetu u Rijeci kada sam prisustvovao natjecanju studenata u debati gdje je pobjednik onaj koji drugima nametne svoje argumente. Uz pomoć umješnog zastupanja tih argumenata sudionik pravocrtno napreduje prema zacrtanom cilju. Stigne li tamo, postaje pobjednikom. Ne stigne li tamo, postaje gubitnikom. Tako stečene navike mladi ljudi kasnije pronose kroz svoje živote te se smatraju gubitnicima svaki puta kada njihovi argumenti nisu prihvaćeni, čak i onda kada je potpuno jasno da nisu usklađeni s višim dobrom za cjelinu. Primjera je beskonačno mnogo, npr. aktualni razgovori Vlade, sindikata i poslodavaca o Zakonu o radu gdje svaka strana brani svoje argumente i ne popušta u strahu da je ne proglase gubitnikom u pregovorima. Jer, ako ne dobiješ ono što si tražio, tada si zasigurno gubitnik, zar ne? Čak i po cijenu da šira zajednica zbog toga snosi nesagledive posljedice... 

U kontekstu moderne znanosti liderstva koja se temelji na kvantnoj fizici i kompleksnim sustavima ovakav pristup zapravo je izvor svih problema s kojima se čovječanstvo danas susreće. Budući da je u kompleksnim kvantnim sustavim "znanje" nekoga o nečemu veoma krhko i relativno, tada umješno zastupanje istoga postaje prije problem nego kvaliteta.