Uvjeravanje ili nagovaranje ?
Dvije godine nakon izlaska iz tiska prvog domaćeg priručnika za retoriku u Hrvatskoj kojeg sam naslovila s "Moć uvjeravanja- retorika za menadžere i one koji to žele postati", susrela sam se s nekolicinom ljudi, mahom intelektualaca, koji na samo ime knjige reagiraju negativno, frkčući nosom kao da se radi o nekoj prezira vrijednoj vještini manipuliranja. Nije me to posebno iznenadilo.
Kroz godine bavljenja retorikom i mnoštvo seminara održanih na temu javnog nastupa i komunikacijskih vještina pomalo sam smetnula s uma koje bi mogle biti negativne konotacije pojma uvjeravanje. Već tokom studija, izučavajući klasičnu retoriku čitanjem literature i boravkom na Odsjeku za retoriku fakulteta u Tuebingenu, znala sam da se određena doza nepovjerenja uvijek provlačila kad bi se potegnuo razgovor o retorici kao "vještini uvjeravanja". Velik je strah čovjeka od umješnosti nekih ljudi da govorničkim umijećem utječu na naše misli i stavove. No taj strah se uglavnom odnosio na moć političara koji su svojim užarenim nastupima sijali mržnju, dijelili ljude, upravljali osjećajima mase poznavajući trikove psihologije.
No, uvjeravanje kao termin samo je dio problema. Drugi problem za neke moje kolege je taj što je naslov knjige komercijalan, poziva na kupnju knjige. Zašto ste knjizi dali tako "komercijalan" naslov, pa to vam ne treba, čude se s visoka? Kao da sve što ima funkciju prodaje i što dobro zvuči ima neki teški intelektualni "feller" jer eto, zove na kupnju. Pa i naslov knjige je u funkciji uvjeravanja, prodaje proizvoda. Tko ne bi želio biti uvjerljiv? Činjenica, knjiga se, za naše prilike i kategoriju menadžerskog priručnika, izvanredno prodaje, ali nije li to i cilj? Naravno, knjigu sam mogla nazvati i "Abeceda retorike", ili "Primijenjena retorika" pa bi znanstvenicima zvučalo bolje. No ne i kupcima. Ne vidim smisao pisanja i stvaranja ako nije namijenjeno kupcima, zajednici u kojoj čovjek živi i u kojoj je svatko, baš svatko prodavač. Intelektualni elitizam koji svaku znanost, pa tako i retoriku tretira kao nešto uzvišeno, u čemu prodaji, a samim tim i svemu zanimljivom i komercijalnom nema mjesta, silno me i uvijek iznova iznenađuje. Pa znanost i praktična upotrebljivost nisu u sukobu.
Na razvijenim europskim i američkim tržištima korporacije "love" talentirane studente i znanstvenike još za vrijeme studija trudeći se integrirati znanstvena dostignuća u proizvodnji, tehnici, menadžmentu, ekonomiji. Dapače, znanost treba itekako znati prodati i upotrijebiti u svakodnevnom životu, znanost nema smisla ako postoji neovisno od tržišta, sama za sebe, kao neka rijetka biljka kojoj pristup imaju samo oni "izabrani". Kao da još uvijek živimo u vremenu u kojem se država brine za sve, u kojem ne trebaš ništa prodavati jer prodavaču su oni manje obrazovani, neuspješni, koji valjda nemaju nikakve druge kvalifikacije nego da - prodaju.