Zaključak: Moć uvjeravanja nije neka mistična i manipulativna kategorija koju trebamo izbjegavati i zaobilaziti, nego definicija retorike, znanosti i vještine kojom se služimo u svakodnevnom životu, prodaji, biznisu, obiteljskim i ljubavnim odnosima. Pritom je bitno i što govori i tko govori i kako govori. Sve ovo gore navedeno možete primijeniti u svojim odnosima s partnerima, prijateljima, u obitelji…

Trebate li uvjeriti npr. svog supruga da s vama ode u šoping, da upotrijebimo jednostavan primjer, koristit ćete ethos, pathos i logos. Logos - reći ćete mu da želite da ide s vama u šoping jer vam trebaju nove cipele. Slutite, taj racionalni argument neće ga baš odmah uvjeriti. Vjerojatno će vam reći "ne da mi se" ili "zar nemaš već pun ormar cipela"? Zatim ćete upotrijebiti ethos- snagu svoje osobnosti.

"Znaš da nemam baš ukusa, voljela bih silno da mi pomogneš. Pa i ja tebi izađem u susret kad želiš da idemo u kino gledati akcijske filmove" (vjerodostojnost, i vi to činite za njega). Na kraju, ako ni ethos ne upali, vi ćete upotrijebiti pathos - možda ćete mu obećati pivo, trepnuti okicama ili se naljutiti na njega (i to je pathos), ili ćete ga podsjetiti na emocionalnu dimenziju odnosa i reći mu da na taj način pokazuje koliko mu je stalo. Ovaj argument uglavnom će biti najjači, jer uključuje emocionalnost, a njoj se najteže oduprijeti.

Nitko ne tvrdi da ćete na ovaj način uvijek uspjeti uvjeriti sugovornika u naum. No, dobro je znati koji vam alati pri tome stoje na raspolaganju, a ne se silno čuditi što ljudima nije dovoljan argumentacija. Činjenica da npr.75 % muškaraca u Hrvatskoj ide sa svojim ženama u šoping statistički je podatak i može biti simpatična potkrepa vašoj argumentaciji , no ne može vam biti glavni argument.