Koliko ste blizu rubu sloma živaca?

Mnogi ljudi trče za novcem. Živimo u izrazito materijalističkom svijetu, fokusiranom na novac i moć, pa nije čudo da vjerujemo kako su stvari, koje smo kupili novcem koji imamo, potvrda naše vrijednosti. Iz razvijenog svijeta preuzeli smo uglavnom negativne vrijednosti i tzv. gospodarskom tranzicijom iz subjekata, koji su nekada imali kakva-takva prava, postali objektima čijom uporabom netko drugi ostvaruje isključivo vlastitu korist.

Moderna vremena "nasadili" smo na srednjevjekovne klanove, kumstva, rodijaštva i (kao nasljeđe socijalizma) stranačku pripadnost. Raspadom sustava koji smo poznavali i u njemu stekli navike koje su (između ostalih) i dovele do raspada (na primjer, da drugi rade, a da netko šefuje i troši lovu samo zato jer je visoko pozicionirani partijaš) došlo je do rasula i sustava moralnih i etičkih vrijednosti koje su nas većim dijelom štitile od šokova i strahova vezanih za poslove i sigurnost radnog mjesta.

Naglim rasplamsavanjem tržišne ekonomije preskočili smo nekoliko stepenica, uključivo i prijelazno razdoblje prilagodbe na novi ekonomski, ali i vrijednosni sustav, koji je industrijsko društvo pretvorio u trgovačko, bacivši "na ulicu" cijelu jednu generaciju radno aktivnih ljudi srednje životne dobi doslovce preko noći i zamijenio ih mladim ljudima s još neizgrađenim stavovima, poslovnom etikom i vizijom, koja je svoja znanja o poslovanju uglavnom crpila iz američkih filmova tipa "ubij sve i vrati se sam".

U poslovnom svijetu, iskustvo je najednom prestalo biti važno, dugoročna ulaganja i očekivanja zamijenjena su bahatom logikom "nisi menadžer ako za tri mjeseca ne voziš novi BMW". Mladost, premda praćena neiskustvom, postala je glavna menadžerskih vrijednost koja se tražila u natječajima.

Istina je, mladost ima svoje prednosti, uglavnom u fizičkim područjima nečije samopotvrde (ljudi u 50-ima ne mogu baš tako lako postići svjetski rekord u utrci na 100 metar ili preskočiti visine s kojima se i Blanka Vlašić teško nosi, a o borama i strijama da i ne govorimo). Mladost može biti lijepa kada sadrži ideale, entuzijazam, optimizam, uglavnom sve poželjne karakteristike modernog, mladog poslovnog čovjeka. No, mladost ima i jednu izrazitu manu, koja je postala prednost prema postulatima "nove ekonomije" - neshvaćanje posljedica.

Prosječna dob vojnika, koji su u kambodžanskoj vojsci crvenih Kmera, sudjelovali u progonima, mučenjima i ubojstvima sunarodnjaka u drugoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća, bila je 16 godina. Praktički još djeca, u više od 190 logora i 20.000 masovnih grobnica "smjestili su" oko 1,7 milijuna ljudi. Osim fizičke snage i oružja, u glavama nisu imali znanja da svaki čin ima svoje posljedice. Možete li malo izoštriti sliku pa je prenijeti u tvrtke u kojima je "vrhunski menadžer" od svojih tridesetak godina otpustio desetke ljudi samo da bi njegov gazda na površini donedavne tvornice otvorio uspješan shopping centar ili skladište?