Nova generacija poslovnjaka odrasla je, uz domaće slučajeve, i na američkim filmovima u kojem se glorificira pozitivno mišljenje pod svaku cijenu, megalomanija i neobjektivna samohvala. Život prosječnog Amerikanca je vrlo često obilježen bespoštednom borbom za novac, bez osjećaja za socijalnu ravnotežu, u stalnoj borbi za opstanak u kojem u jednom danu možete izgubiti sve, pa se takvo stanje svijesti djeci usađuje od malih nogu. Generacijama Europljana, koji su odrastali u vrijeme velikih infrastrukturnih zahvata, relativne ekonomske stabilnosti i kakve – takve socijalne pravde, taj je vrijednosni sustav stran i patetičan. Politikom "vid'la žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu" mi smo takav sustav prenijeli u naš potezom copy - paste, bez razmišljanja o posljedicama .

Nestalo je suosjećanje s generacijom naših roditelja i djedova, koji su stvarali jedan drugi svijet. Mladi poslovni ljudi, koji odbacuju moralne, vjerske i društvene vrijednosti svojih roditelja ono su što nezasitni moderni kapitalizam i novokomponirana politika trebaju. Usamljene pojedince, bez naročitih ljudskih vrijednosti, koji su tu da bi iskorištavali druge ljude na račun svojih šefova. Kad ih se potroši, baca ih se, a na njihovo mjesto dolaze friški mladi menadžeri, koji će nastaviti gaziti druge da bi zadovoljili financijska očekivanja svojih nadređenih.

Posljedice na zdrav razum i zdravo tijelo? Uz pomoć svemoguće web stranice www.moj-posao.net provedena je anketa o utjecaju stresa na mlade menadžere u Hrvatskoj. Rezultat? Od ukupnog broja domaćih ispitanika, zbog prevelikog stresa i napetosti na poslu njih 51% ima problema sa zdravljem (a popis je dugačak - psorijaza, nesanica, nervoza, debljanje, razdražljivost, glavobolja, niski tlak, bolovi u želucu, poremećene funkcije štitnjače, zatvor stolice, migrene, problemi s potencijom itd), 26% s koncentracijom, 10% s tekom, dok samo 13% anketiranih nema problema sa stresom i zbog stresa.

Možemo li opstati kao poslovni ljudi ako odbacimo moralne i ljudske vrijednosti, empatiju, humanost i osjećaj za pravednost kojima su nas roditelji učili? Nije li generacijski jaz na radnom mjestu pokazatelj ovog sukoba vrijednosnih sustava u kojem stariji mlađe doživljavaju nasilnima, neodgojenima, bezobzirnima, dok mlađi starije doživljavaju nepotrebnim starcima, inertnima, nesposobnima, nedovoljno ambicioznima i zaostalima u nekom drugom vremenu?