Zalaganje autora ovog teksta upravo za ovakvu formu dijaloga nastalo je kroz seriju razgovora započetu 1983. godine na kojima smo ispitivali tezu Davida Bohma koja tvrdi da je glavni uzrok neprestanih kriza čovječanstva nesklad u procesu ljudskog razmišljanja. U godinama koje su slijedile pokrenuli smo veliki broj razgovora i seminara u različitim zemljama i među različitim grupama ljudi koji su polagano poprimili oblik dijaloga.

Istraživanje nam je kristalno jasno ukazalo da dijalog predstavlja moćno sredstvo za razumijevanje funkcioniranja misli. Postali smo svjesni činjenice da živimo u svijetu koji je gotovo u cijelosti stvoren kroz ljudsko djelovanje, dakle, kroz ljudske misli i razmišljanje. Soba u kojoj sjedimo, jezik kojim govorimo, nacionalne granice, sustavi vrijednosti, čak i ono što držimo direktnom percepcijom vlastite realnosti u svojoj je suštini uvijek manifestacija razmišljanja i stvaranja misli ljudskih bića. Shvatili smo da nije moguće pronaći trajna rješenja za široki spektar problema današnjice bez iskrenog i dubokog istraživanja ovih fenomena.

Riječ "misao" ne koristimo samo u kontekstu produkta našeg svjesnog intelekta već joj pridodajemo osjećaje, namjere i želje. Riječ "misao" također sadrži suptilnu, uvjetovanu manifestaciju učenja koja nam omogućava da pridodamo značenje nizu odvojenih scena filma ili pak da protumačimo apstraktne simbole na cestovnim znakovima posredstvom skrivenih, neverbalnih procesa koji se koriste u stjecanju osnovnih mehaničkih vještina poput vožnje bicikla. "Misao" je u svojoj suštini i u kontekstu kojeg koristimo u ovom tekstu aktivni odgovor memorije u svakoj fazi ljudskog života. Cjelokupno znanje čovjeka je stvoreno, iskazano, preneseno, transformirano i primijenjeno u mislima.

Kako bi dalje pojasnili ovaj pristup, tvrdimo da je moguće, čak i uz neznatno povećanje pozornosti, uvidjeti da se ono što nazivamo racionalno razmišljanje uglavnom sastoji od odgovora uvjetovanih i usmjerenih prethodnom misli. Ako pažljivo promotrimo "realnost" vidimo da se ona sastoji od zbirke koncepcija, sjećanja i refleksija obojenih našim osobnim potrebama, strahovima i željama, ograničenim i izobličenim kroz ograničenja jezika, navike, spolove i kulturu. Iznimno je teško odstraniti navedene komponente ili postati siguran da li je naša percepcija ili ono što o njoj mislimo - ispravna.

Situacija postaje još složenija ako znamo da misao vješto skriva ovaj problem od naše neposredne svjesnosti i uspijeva stvoriti osjećaj koji nas navodi da mislimo kako je naš način tumačenja realnosti jedini razumni način na koji se realnost može objasniti. Zato je neobično važno razviti sredstva i metode za usporavanje i promatranje misaonog procesa u tijeku.

Čovjekovo fizičko tijelo raspolaže traženim sposobnostima ali ne i misao. Podignemo li ruku znamo da to svjesno činimo, da ruku ne podiže neka druga osoba nego mi sami. To se naziva propriocepcija. Svjesni smo nekih tjelesnih aktivnosti u trenutku kada se one događaju no takva nam sposobnost nedostaje u domeni misli. Npr., obično ne zamjećujemo da na odnos prema drugoj osobi značajno utječu naše vlastite misli i osjećaji o nekoj trećoj osobi koja se slično ponaša ili slično izgleda kao druga osoba. Umjesto toga, unaprijed pretpostavljamo da odnos prema drugoj osobi direktno izvire iz njezinog trenutnog ponašanja. Problem se sastoji u tome što nam je pozornost potrebna za uočavanje tog nesklada rijetko kada dostižna.

Komentar

Saša Petar

Povijest čovječanstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noći, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doživljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p

pročitaj...