Dijalog se ne zanima sa promišljenim nastojanjem koje cilja na izmjenu ili promjenu ponašanja. Također se ne bavi sa usmjeravanjem sudionika prema prethodno determiniranom cilju. Svaki takav pokušaj iskriviti će i zamagliti proces koji dijalog nastoji istražiti. Usprkos tome, promjene se događaju jer se promatrana misao ponaša drugačije od neopažene misli. Dijalog tako postaje prigoda za slobodnu igru misli i osjećaja unutar dubljeg ili općenitijeg smisla. Svaka tema se može uključiti a niti jedan sadržaj se ne bi trebao isključiti. Dijalog pod navedenim pretpostavkama rijetka je pojava u našoj modernoj kulturi.


Svrha i smisao

Ljudi se obično sastaju da bi se zabavljali ili pak izvršili neki određeni zadatak. U oba slučaja se radi o unaprijed utvrđenoj svrsi. Za razliku od takvog oblika sastajanja dijalog ne podržava bilo kakvu unaprijed određenu svrhu izvan interesa sudionika za pronalaženjem i razotkrivanjem dubokog kolektivnog smisla. Opisani proces u pojedinim slučajevima može biti zabavan, ponekad i prosvjetiteljski, dovesti do novih uvida i ukazati na postojeće probleme. Iznenađujuće je da u ranoj fazi razvoja dijalog obično uzrokuje frustracije.

Nemir i dosada veoma se lako mogu pojaviti unutar grupe ljudi koja nije vođena u nekom predodređenom smjeru i koja je pozvana da posveti svoje vrijeme i pozornost zadatku koji na prvi pogled nema jasnog cilja. Takvi osjećaji mogu uzrokovati želju pojedinih članova za razbijanjem grupe ili preuzimanjem kontrole nad grupom kako bi joj dali usmjerenje. No, ako grupa nastavi s provođenjem dijaloga svrha koja prethodno nije bila zamijećena sama će se otkriti. Snažne emocije izaći će na vidjelo zajedno sa mislima u pozadini. Vjerojatno je da će članovi grupe zauzeti čvrste pozicije i da će nastupiti polarizacija. Sve je to dio procesa koji podržava dijalog i održava ga u stalnom kreativnom širenju u nove domene.

U skupini od dvadeset do četrdeset ljudi, moguća su iskustva iznimne frustracije, bijesa, konflikta ili nekih drugih poteškoća. No, u takvoj grupi ljudi ona se relativno lako mogu kontrolirati. Štoviše, takva iskustva mogu se postaviti u fokus istraživanja kao posebni "meta-dijalog", s ciljem pojašnjavanja procesa primarnog dijaloga.

Razvojem senzibiliteta i doživljaja počinje nastajati percepcija zajedničkog smisla. U okvirima te nove percepcije ljudi počinju razumijevati da se u stvari ne suprotstavljaju jedni drugima. Povećano povjerenje među članovima grupe - kao i povjerenje u sam proces - vode ka slobodnom izražavanju misli i osjećaja koji obično ostaju sakriveni. Konsenzus se ne nameće a konflikt se ne izbjegava. Pojedinac ili podgrupa nikada ne dolaze u poziciju dominacije zato što se svaka pojedina tema, pa tako i problem dominacije ili podložnosti, uvijek prihvaćaju za razmatranje.

Komentar

Saša Petar

Povijest čovječanstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noći, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doživljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p

pročitaj...