Sudionici ubrzo uviđaju da su uključeni u neprekidno promjenjivi i stalno razvijajući "prostor zajedničkog smisla". Stvara se zajednička svijest koja zatim omogućava dostizanje nove razine kreativnosti i uvida koje nije dostupno kroz tradicionalne interakcije. Tako se otkriva novi aspekt dijaloga kojeg Patrik de Mare naziva "koinonia", riječ koju bi mogli pojasniti kao "impersonalno članstvo" i koje se koristilo u opisivanje ranog oblika Atenske demokracije u kojoj su se svi slobodni muškarci sastajali kako bi donosili odluke vezane za upravljanje gradom.

Kako druženje u stvari predstavlja iskustvo, ono polagano postaje prioritet u odnosu na sadržaj konverzacije. To je veoma važan trenutak u procesu dijaloga, trenutak povećane koherentnosti kada grupa postaje sposobna nadići vlastite percipirane granice i ograničenja i ući u nova područja spoznaje. No, to je također i trenutak kada se grupa može opustiti, zadovoljna dostignutim uzvišenim iskustvom. U tom trenutku dijalog se često poistovjećuje s nekim oblicima psihoterapije.

Sudionici tada obično pokušavaju zadržati grupu na okupu radi očuvanja ugodnog osjećaja sigurnosti i pripadnosti koje prati to iskustvo. Sličan opisanom je osjećaj zajednice koji se često dostiže na grupnim terapijama ili radionicama team buildinga i koji se koristi kao dokaz uspješnosti korištene metodologije.

Onkraj takve točke u procesu nalazi se daleko značajnija i suptilnija sfera kreativnosti, inteligencije i razumijevanja koja se može dostići jedino ustrajnim inzistiranjem na procesu preispitivanja i shodno tome, riskiranjem da se iznova uđe u kaotični prostor neizvjesnosti.


Što nije dijalog?

Dijalog svakako nije diskusija. Riječ diskusija svoje korijene dijeli sa riječima "perkusija" i "konkusija" koje se odnose na rastavljanje nečega. Dijalog također nije debata koja kao forma konverzacije sadrži implicitnu tendenciju da:
- usmjerava prema nekom cilju,
- dovodi do sporazuma,
- nastoji riješiti neki problem,
- nastoji postići prevlast jednog mišljenja.

Komentar

Saša Petar

Povijest čovječanstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noći, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doživljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p

pročitaj...