Dijalog također nije "caffe" koji se u prvom redu odnosi na sastajanje neformalnog karaktera s ciljem zabave i druženja, razmjene prijateljstva i raznih informacija. Iako se riječ "dijalog" često koristi u spomenutom kontekstu, njezino duboko, temeljno značenje implicira nezainteresiranost dijaloga navedenim aktivnostima.
Dijalog ne predstavlja novo ime za T-grupe, treninge senzibiliteta ili neke druge s tim povezane forme grupnog rada, iako im je površno gledano veoma sličan. Posljedice prakticiranja dijaloga mogu biti psihoterapeutske no sam proces se ne bavi uklanjanjem emocionalnih blokada sudionika niti se bavi podučavanjem, treningom ili analizom. Usprkos tome, dijalog je arena u kojoj se učenje i uklanjanje zapreka i blokada redovito događaju.
Dijalog nije tehnika za rješavanje problema iako se na dijaloškim sastancima pa i kasnije, kao rezultat unaprijeđenog razumijevanja i druženja, problemi obično rješavaju. On je, kao što smo prethodno naglasili, u prvom redu sredstvo za istraživanje domene misli.
Dijalog nalikuje na neke vidove drugih formi grupnih aktivnosti a ponekad ih i uključuje u svoj proces. No, u svojoj suštini dijalog je novost u našoj kulturi. Vjerujemo da je aktivno prakticiranje dijaloga od vitalnog značaja za budućnost naše civilizacije.
Kako započeti dijalog?
1. Suspenzija
Najvažnija aktivnost i suština dijaloga odnosi se na suspenziju misli, nagona i sudova. Suspenzija je veoma suptilna, neuobičajena i samim time teško ostvariva aktivnost. Suspenzija je također ključna komponenta istraživanja koja uključuje:
- pozornost,
- aktivno slušanje,
- promatranje.
Iako je govor neophodna aktivnost unutar dijaloga, istinsko istraživanje nastaje tijekom aktivnog slušanja - ne samo drugih osoba već i samih sebe. Suspenzija pretpostavlja izlaganje vlastitih reakcija, poriva, osjećaja i stavova na takav način da oni postanu vidljivi pojedincu unutar njegove psihe i drugim sudionicima dijaloškog sastanka. Spomenute reakcije, tj. porivi, osjećaji i stavovi ne bi se trebali potiskivati niti bi se njihovo otvoreno iskazivanje trebalo odgađati.
Povijest čovječanstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noći, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doživljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p