Suspenzija zahtijeva pozorno fokusiranje na novonastale reakcije, porive, osjećaje, stavove i slično kako bi se pravovremeno prepoznale njihove strukture u nastajanju. Pretpostavimo da neka osoba posjeduje sposobnost usmjeravanja i zadržavanja postojane pozornosti na snažne osjećaje koji obično prate izražavanje određene misli - bilo osobne ili misli sugovornika. Takva aktivnost utjecat će na usporavanje misaonog procesa što u konačnici može stvoriti sposobnost uočavanja dubljeg smisla u pozadini misaonog procesa i prepoznavanja često nekoherentnih struktura u pozadini akcija koje neka osoba automatski poduzima.
Sukladno tome, ako je neka grupa sposobna suspendirati svoje osjećaje i usmjeriti na njih svoju pozornost, tada se cjelokupni tijek od misli preko osjećaja do djelovanja unutar grupe može usporiti. Razotkrivanje dubljeg i suptilnijeg smisla zajedno s implicitnim deformacijama koje su utjecale na njega nalazi se sada "na dohvat ruke" i vodi sudionike prema novoj vrsti koherentne kolektivne inteligencije.
Suspenzija misli, poriva, sudova i slično zahtijeva postojanu usmjerenost na cjelokupni proces - kako na razini pojedinca tako i na razini grupe, što je zaista izuzetno težak zadatak. No, ako se neprekidno radi na njemu, sposobnost pojedinca za prakticiranje tražene pozornosti stalno evoluira i zahtijeva sve manje i manje napora.
2. Brojevi
Optimalna grupa za učinkovito prakticiranje dijaloga sastoji se od dvadeset do četrdeset ljudi okrenutih jedan prema drugom, licem u lice, dok sjede u krugu. Upravo takva veličina grupe omogućava nastajanje i promatranje različitih podgrupa i podkultura koje sudjeluju u razotkrivanju kolektivnog djelovanja misli, što je veoma važno jer razlike među spomenutim podkulturama često predstavljaju neprepoznate uzročnike neuspješne komunikacije i konflikta. S druge strane, manje grupe pate od pomanjkanja raznolikosti koja je potrebna da bi se razotkrile navedene tendencije i općenito gledano, naglasak uvijek stavljaju na prijateljske i obiteljske uloge i odnose.
Autori ovog teksta su u praksi radili i s većim grupama, od šezdeset i više ljudi. Velike grupe traže formiranje više koncentričnih krugova kako bi svi sudionici mogli bili okrenuti jedan prema drugome. U postavi sa šezdeset ljudi proces dijaloga postaje nezgrapan i težak za vođenje... sudionici u drugom redu automatski se postavljaju u podređeni položaj a mogućnost sudjelovanja se značajno smanjuje.
Potrebno je napomenuti da pojedini sudionici u dijalogu često i mnogo govore dok se drugi suočavaju s problemom javnog istupanja pred grupom. Vrijedno se je stoga podsjetiti da riječ "participacija" ima dvojako značenje: "imati udjela" i "sudjelovati". Slušanje je u najmanju ruku jednako važno kao i progovaranje. Tihi i mirni sudionici protekom vremena obično počinju sve više sudjelovati u procesu dijaloga dok u isto vrijeme dominantni sudionici sve manje i manje uzimaju riječ.
Povijest čovječanstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noći, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doživljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p