3. Trajanje

Da bi se razvio u svojoj punini, proces dijaloga zahtijeva vrijeme. Obzirom da predstavlja neuobičajeni način sudjelovanja u grupi, dijalog zahtijeva uvodno pojašnjenje putem kojeg se učesnicima objašnjava smisao procesa. No, čak i uz jasno uvodno pojašnjenje, početak razgovora obično će u grupi uzrokovati konfuziju, frustraciju, zabrinutost i stalno preispitivanje sudionika o tome da li ispravno provode proces. Optimistično je pretpostaviti da će proces dijaloga dovesti do ozbiljnijih pomaka i dubljih uvida već na prvoj radionici. Važno je stoga istaknuti da dijalog zahtijeva upornost i konzistentnost u primjeni.

Korisno je prilikom organizacije dijaloških sastanaka unaprijed dogovoriti dužinu trajanja sastanka. Također je korisno odrediti osobu koja će brinuti da se dogovoreni vremenski period ne prekorači. Naše nam iskustvo ukazuje da je optimalno vrijeme za provođenje jednog dijaloškog sastanka 2 sata. Premorenost sudionika u situacijama prekoračenja tog vremena značajno smanjuje njihovu efektivnost. T-grupe se često koriste tzv. "maratonskim radionicama" koje se koriste faktorom premorenosti da bi slomile kočnice sudionika. Dijalog se, za razliku od T-grupa, više bavi istraživanjem i otkrivanjem društvenih konstrukcija i kočnica koje utječu na našu komunikaciju a manje njihovim zaobilaženjem.

Što se neka grupa češće sastaje to će dubina i sadržajnost istraživanog područja biti veći. Dijaloški sastanci obično se organiziraju vikendom. U slučajevima većeg broja sukcesivnih sastanaka predlažemo minimalno jedan vikend pauze između dva sastanaka kako bi se osiguralo dovoljno vremena za pojedinačno kontemplaciju, reflektiranje i razmišljanje. Ne postoji neko posebno vremensko ograničenje koje bi se odnosilo na grupu u procesu dijaloga. No, bilo koja situacija koja fiksira ili pak institucionalizira proces u suprotnosti je s temeljnim duhom dijaloga. To sugerira da je dijalog uvijek otvoren prema promjeni članstva, rasporeda ili drugih oblika implicitne krutosti koji se često pojavljuju.