Dijalog u postojećim organizacijama
Do sada smo primarno govorili o dijalogu kojim se okupljaju pojedinci različitih struka, znanja i iskustava. No, dijalog je i veoma vrijedno sredstvo kojim članovi organizacije mogu značajno unaprijediti i obogatiti kreativnost kompanije u kojoj djeluju.
U tom slučaju situacija se drastično mijenja. Članovi postojeće organizacije u dijaloški proces ulaze s unaprijed definiranim vezama i odnosima. Vjerojatno je i da postoji predodređena hijerarhija i potreba za zaštitom: kolega, timova ili organizacijskih odjela. Jednako tako vjerojatno postoji i strah od otvorenog iznošenja misli koje bi mogle biti protumačene kao prijetnja osobama na višim pozicijama ili pak kao prijetnja ustaljenim normama prevladavajuće kulture. Karijera ili društvena prihvaćenost sudionika dijaloga može biti ugrožena zbog učestvovanja u procesu koji naglašava transparentnost, otvorenost, iskrenost, spontanost i duboki interes za druge osobe stvaranjem novih "područja osjetljivosti" koja su dugo vremena bila prikrivana.
U postojećoj organizaciji dijalog bi trebalo započeti istraživanjem sumnji i strahova koje će sudjelovanje u procesu dodatno pojačati. Nadalje, potrebno je odrediti početnu temu koja će se kasnije suptilno proširivati ili napuštati. Takav se pristup razlikuje od pristupa korištenog u radu s grupom koja se sastaje prvi put i u kojoj se sudionici potiču na iznošenje bilo koje početne teme.
No, kao što smo to već više puta naglasili, nijedan sadržaj se ne smije izostavljati iz dijaloga zato što sami nagon za isključivanje određenog sadržaja u sebi sadrži bogati materijal za daljnje propitivanje!!!
Svrha i ciljevi u većini su organizacija unaprijed određeni pa se zbog toga rijetko kada preispituju. Na prvi pogled je takva situacija nekonzistentna sa slobodnom igrom misli svojstvenih procesu dijaloga. Kako god bilo, takva se situacija može prevladati ako se sudionicima procesa od samog početka pomaže razumjeti kako razmatranje takvih tema može nevjerojatno utjecati na organizacijske performanse i povećanje samopoštovanja učesnika u dijalogu.
Kreativni potencijal dijaloga dovoljno je snažan da omogući privremenu suspenziju bilo koje strukture i odnosa koji u stvarnosti čine jednu organizaciju.
Na kraju, želja nam je pojasniti da dijalog ne smatramo panaceom ili metodom koja nadilazi sve druge oblike društvenih interakcija. Neće baš svaka osoba pronaći vrijednost u dijalogu koji se također ne može primijeniti u svakom kontekstu. Mnoge su grupne metode veoma vrijedne kao što i mnogi zadaci zahtijevaju čvrsto vođenje i stabilnu organizacijsku strukturu.
Povijest čovječanstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noći, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doživljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p