Na vrhu ledenjaka: Dublji uvid u priču

Jasna Popadić Jasna Popadić, leadership coach, trener, savjetnik i moderator na području osobnog i organizacijskog razvoja, osnivač tvrtke Clarus Consulting. Pomaganje pojedincima i organizacijama da iznova otkriju izvor svojeg dubokog znanja i stvaralaštva njezina je osobna misija.

"Vjerojatno i sami vidite kuda sve to vodi.
Pingvini su također mislili da vide.
No, gorko su se prevarili."

Ako vas je već ovih nekoliko rečenica sa samog početka priče iskreno nasmijalo kao i mene, vjerojatno je to zato što ste se, kao i ja, prepoznali u sličnim životnim situacijama kada zbog želje da u najkraćem vremenu zadovoljimo zamišljenu "sliku" posegnemo za rješenjem koje smatramo "najboljim" i "najjednostavnijim". Samo kako bi kasnije shvatili da to i nije baš tako kako smo mi mislili.

"Pa, što ima u tome loše?" reći će većina. "Zar svi ne težimo ka tome da dođemo do najboljih rješenja ili rezultata koristeći se onime čime raspolažemo i uz najmanje utrošenih resursa, dakle energije?" S aspekta namjere, te osobne i organizacijske učinkovitosti, takav način razmišljanja čini se prirodnim i logičnim. U radnom okruženju upravo se to od nas i očekuje.

No, vodi li nas takav pristup uvijek prema željenom rješenju? I ako ne, zašto? Padaju mi na pamet i neke "zakonitosti" sustavnog razmišljanja koje navodi Peter Senge: "Brže je sporije", "Jednostavna rješenja obično nas vraćaju na početak" itd. U čemu je onda "kvaka"? Kako ćemo znati kojim putem krenuti? I kako se onda postaviti kada zahtjevi radnog mjesta, tržišta, obitelji i zajednice traže od nas da brzo razmišljamo i odlučujemo te stoga nemamo vremena zastati i o svemu razmisliti "na miru". No, je li to doista uvijek tako?

Percepcija "realnosti". Upravo tako - percepcija. Svi smo različiti i rijetko kada vidimo određenu situaciju na potpuno identičan način. Čak i kada se nešto čini svima očiglednim. Za nekoga je nešto veliki problem, a drugi će isto vidjeti kao izazov i užitak. Koliko puta smo se iznervirali jer se netko u našoj blizini ponašao na način koji smo smatrali čudnim i nelogičnim te smo vjerovali kako nas upravo ta osoba svojim razmišljanjem ili postupcima onemogućava da dođemo do željenog rješenja ili cilja? Ili je možda bilo obrnuto? Koliko puta smo se na osnovu činjenica, parametara, brojki ili dotadašnjeg iskustva koje smo smatrali točnim i dovoljnim, ubrzo našli na početku i shvatili da nismo sagledali situaciju sa svih strana. Možda smo čak negdje i "osjećali" da tu ima još nešto, ali smo taj unutarnji glas brzo odbacili i zanemarili, jer se njime "nismo imali vremena baviti". Što je u svemu tome bilo stvarno, a što je bilo samo naša percepcija ili viđenje, zbog neke prijašnje želje ili očekivanja?

Na vrhu ledenjaka: Dublji uvid u priču

David Hutchens

Sada je red na vama: zastanite za trenutak i pogledajte svijet koji vas okružuje. Što je to što postoji ali nije vidljivo? Koje su to nevidljive veze – među ljudima, stvarima, događajima, mislima - koje utječu na svijet u kojem živite? Vjerojatno ste, poput malog pingvina Winipega, zapazili kako ovo pitanje u sebi nosi jednu kontradikciju: Kako uopće možete znati da neš

pročitaj...