Čini se kako je za poticanje zdravog i održivog organizacijskog razvoja neophodno da lideri i menadžeri na svoja poduzeća gledaju kao na mrežne sustave među povezanih komponenti. Iako su upoznati s različitim upravljačkim koncepcijama i alatima, prečesto se dešava da ih zasebno koriste. U tom kontekstu nam sustavno razmišljanje veoma pomaže budući da osvješćuje različite međuodnose unutar i između poslovnih sustava kao i međuodnose različitih upravljačkih metoda. Želite li od svake dobiti ponešto, morate ih znati kvalitetno iskoristiti u tkanju upravljačkog sustava vaše organizacije. Jer svi upravljački pristupi - teorija kaosa, organizacijsko učenje, kontinuirano unapređivanje, TQM - upravljanje ukupnom kvalitetom, kros funkcionalni timovi i drugi – se mogu mnogo efikasnije koristiti ako uvidimo na koji se način uklapaju u jedan cjelovit i konzistentan pristup.
Sustavni mislioci dobro znaju koliko su zapravo priče iz stvarnog života korisne i koliko se iz njih može naučiti. Stoga u nastavku teksta opisujem prvih osamnaest mjeseci provedenih na radnom mjestu predsjednika malog poduzeća kako bih čitateljima pokušao prenijeti aktivnosti koje smo poduzeli radi poticanja rasta, u kontekstu poduzeća kao sustava (Ovdje napominjem kako u tekstu namjerno nisam navodio ime tog poduzeća). Kroz priču ću pokušati ukazati na različite situacije, pozitivne i negativne, na koje sam naišao u procesu izgradnje brzo rastućeg biznisa.
Samu sustavnu perspektivu, koju toliko naglašavam, razvio sam tijekom života kroz različita iskustva. Moje sazrijevanje u poslovnom okruženju pratila je sve veća usmjerenost na "sile u pozadini poslovanja" što me je u jednom trenutku navelo da pomislim kako "sustavi za unapređenje sustava" predstavljaju moćno sredstvo za postizanje boljih poslovnih rezultata. Dok sam radio u izdavačkoj kompaniji Productivity Press pročitao sam sve radove Shingeoa Shingoa, kreatora proizvodnog sustava Toyota Production System, uglednog autora poznatog po tome što je uočio značaj "međupovezanosti" i dao joj primat u odnosu na "manifestacije". Pored toga, mnogo sam izučavao TQM i druge sustavne menadžerske metode, npr. Lean Management System, pohađao razne konferencije na temu sustavnog razmišljanja te naprosto "gutao" tekstove iz raznih stručnih publikacija. Naravno, tek mi je korištenje ovih koncepcija u svakodnevnoj praksi osiguralo istinsko razumijevanje koje može proizaći jedino iz iskustva.
A to mi je iskustvo jasno i glasno, nebrojeno puta, pokazalo koliko su "hitra rješenje" (eng. quick fixes" koja ne raspoznaju i u obzir ne uzimaju međuodnose odnose, nedjelotvorna. S obzirom na to da se sustavi nalaze u kontinuiranom fluksu, čak i ona "rješenja" koja se bave istraživanjem nenamjeravanih posljedica neće biti dugoročno održiva ako ih ne budemo stalno prilagođavali promjenama.
Poticanje kreativnosti pojedinaca i organizacije u cjelini najbolji je odgovor na problem održivog rasta. Zadatak je svakog predsjednika uprave da mobilizira i pokrene ljude; njihova je kreativnost ključna sila u stvaranju kvalitete klijentima. Svi djelatnici zajedno moraju skrbiti o imidžu organizacije unutar okruženja u kojem djeluje. Iskrenost, jasnoća i konzistentnost ključna su obilježja pozitivnog imidža.
Tim Hickey nam u tekstu iznosi konkretne i realne primjere iz stvarnog života koji nam pomažu da bolje razumijemo stručne termine kao što su to usmjerenost na klijente, organizacijsko učenje, opunomoćenje djelatnika, organizacijski rast i promjene. Također nam sjajno dočarava što to zapravo koncepcija "organizacijskog učenja" predstavlja. Što mogu čitatelji naučiti