Don zbog toga nikada nije bio ogorčen. Štoviše, uopće nije spominjao te događaje. Jednostavno ih je prihvatio kao nešto što se "trebalo tako dogoditi". Don je osoba koja je u velikoj mjeri pridonijela da se Kina otvori prema ostatku svijeta. A to je postigao svojim osmjehom, dobronamjernim i beskrajno poštenim naporima, razumijevanjem i uvažavanjem drugih iako mu nije bilo lako. Bilo je situacija kad se morao okrenuti protiv struje, sukobiti se s moćnicima i prevladavajućim mišljenjem. No, uvijek je znao pronaći pravi put do cilja, pristup koji je vodio prema rješenju.

Ključna kvaliteta koja povezuje sve spomenute ljude je čovječnost. Ti se pojedinci nikada ne hvale svojim postignućima. Štoviše, na njih gledaju kao na "nevažne uspjehe". U tim ljudima pronalazim osobnu motivaciju i nadahnuće, oni u meni stvaraju potrebu da uvijek iznova promišljam o svojim vrednotama. Tada uvijek pronalazim nove prostore svoga bića na kojima trebam raditi - koje moram unaprijediti - jer nešto u meni mi govori da ne trebam biti previše zadovoljan s onim što jesam. U jednu ruku, današnje djelovanje kojim sam okupiran vjerojatno je, na neki način, moj čin iskupljenja.


Tekst u cjelosti objavljen u qLife-u...