Svjesnost: Ključna kvaliteta lidera

Wanda Orlikowski, Claus Otto Scharmer Wanda Orlikowski, doktorica znanosti, voditeljica Odsjeka za komunikacije na MIT-u i profesorica Informatike i organizacijskog razvoja pri MIT Sloan School of Management. Autorica je brojnih stručnih tekstova publiciranih u uglednim časopisima: The Academy of Management Review, Administrative Science Quarterly, Information Systems Research, MIS Quarterly, Organization Science i Research in the Sociology of Work and Occupations.

C. Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management, i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch, Helsinki. Suosnivač je SoLa, Društva za organizacijsko učenje, ELIASa, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact i autor knjige Theory U: Leading from the Emerging Future.

C. O. Scharmer: Wanda, kojim se temeljnim problemima bavite u Vašem radu?


I. Teorija strukturacije

Wanda Orlikowski: Želite li razumjeti na koji način razmišljam o svome radu tada prethodno morate razumjeti "Teoriju strukturacije" koja je na mene snažno utjecala, doslovno me "dirnula u žicu" pomogavši mi da shvatim na koji način ljudi kreiraju sustave i strukture koje potom oblikuju i formiraju nas same, na neki način se zapravo "oslobađaju" od nas kreatora da bi nas napustile i započele vlastiti život. Upravo u tom procesu inicijalnog stvaranja i rekreiranja struktura pronalazim potencijal za njihovom promjenom. Moje zanimanje za ovo područje započelo je upisom na doktorski studij Sveučilišta u New Yorku, pri Katedri za informacijske sustave poslovne škole... Mislila sam da ću se baviti bazama podataka i njihovim korištenjem u upravljačkim menadžerskim sustavima.

COS: Doista?

WO: Da, doista. Tijekom dodiplomskog studija vrlo sam rijetko pohađala edukaciju iz bihevioralnih znanosti pa stoga velikom srećom smatram da sam se sasvim slučajno zatekla na sjajnom kolegiju Wolfa Heydebranda "Filozofija društvenih znanosti". Danas mogu reći da su mi njegova predavanja promijenila život. Wolf me je upoznao s Giddensovim učenjima i sociologijom i Giddensom, s potpuno novim svjetonazorom izmijenivši tako u potpunosti moju profesionalnu orijentaciju. Od tada sam se počela zanimati za međuodnos tehnologije i društvenih sustava u ljudskoj zajednici. Taj rekurzivni odnos kojeg uvijek promatram kroz prizmu teorije strukturacije za mene predstavlja ključni problem istraživanja koji se u prvom redu odnosi na artefakte koje mi ljudi stvaramo, da bi zatim oni, u procesu korištenja, oblikovali nas i naše aktivnosti. Također je interesantno istaknuti da nam kreirane strukture istovremeno pomažu i odmažu. Riječju, istražujem proces kreiranja alata koji onda povratno, u procesu korištenja, formiraju nas kreatore. Radi se dakle o rekurzivnom, a ne o jednosmjernom procesu. Navedeno predstavlja fundamentalnu pretpostavku koja se proteže kroz sve moje radove i kojoj treba pridodati kontinuirano nastojanje da taj fundamentalni rekurzivni odnos razumijem u organizacijskom kontekstu.