COS: Dakle, što je to što već sada znamo?


VI. Što znamo?

WO: U proučavanju organizacija? U kontekstu svih ili samo mojih istraživanja?

COS: U kontekstu Vaših istraživanja.

WO: Smatram kako postoji grupa ljudi kojoj je savršeno jasno da se korištenje tehnologije odvija na temelju određenih društvenih interesa jer tehnologija ne predstavlja neutralni alat s neutralnim ciljevima. Znamo da ljudi tehnologiju na radnom mjestu koriste na razne načine koji u velikoj mjeri nadilaze početne zamisli dizajnera. Znamo da korištenje tehnologije kontinuirano evoluira i mijenja način na koji ljudi rade što zatim povratno utječe i mijenja samu tehnologiju i način korištenja. Radi se o rekurzivnom procesu. Znamo da tehnološki artefakti nisu konačni, fiksni ili deterministički. O tehnologiji se često govori kao o fiksnoj, stabilnoj i monolitnoj tvorevini. Međutim, tako nije jer se ona svakoga dana mijenja kao što se svakoga dana mijenja i način njezinog korištenja od strane ljudskih bića što zatim utječe na organizacijske promjene.

Također je važno naglasiti da znamo kako tehnologija sama po sebi nije toliko korisna koliko se u javnosti predstavlja, već da njezina svrsishodnost proizlazi iz korištenja. Dakle, količina dolara potrošena na tehnologiju i broj instaliranih strojeva nemaju neku osobitu vrijednost. Važan je način na koji ih ljudi koriste. A on se razlikuje od organizacije do organizacije pa tako imamo brojne primjere tehnološki inferiornijih organizacija koje postižu mnogo veće konačne efekte od svoji tehnološki naprednijih konkurenata.