VIII. Ograničenja aktualnog pristupa

WO: Ograničenja aktualnog pristupa posve su praktične prirode. Poput drugih istraživača, ni sama ne raspolažem dovoljnom količinom vremena za izučavanje prakse. Nažalost, ne raspolažem vojskom doktoranda s kojima bih mogla surađivati. A "biti u praksi", dolje na terenu, smatram izuzetno važnim.

Drugo ograničenje se odnosi na moju vlastitu "slijepu točku", na paradigmu kroz kroju promatram svijet. a koja se temelji na teoriji strukturacije. Poput svakog drugog čovjeka, i ja sam na neki način "slijepa". U ovom trenutku jednostavno ne mogu vidjeti stvarnost iz perspektive koja se razlikuje od kontinuiranog i rekurzivnog stvaranja struktura i aktivnosti.

No, u isto vrijeme moj mi svjetonazor pomaže da vidim nešto što drugi ne vide, neke posebne obrasce u nekim posebnim društvenim strukturama i posebnim uvjetima: institucionalnim, interpretacijskim, tehnološkim, vremenskim, prostornim i slično.

U stručnoj se javnosti često polemizira o kvaliteti istraživanja koja potječu iz prakse budući da se ona ne mogu generalizirati te da uvijek nose obilježje "specifična". Ako sve to stavimo u kontekst znanosti i znanstvenih istraživanja tada se može zaključiti kako nam praksa služi isključivo za generalizacije visokog stupnja apstrakcije. No, osobno se s takvim razmišljanjem ne slažem. Iz prakse se može štošta naučiti...

COS: Što je onda, prema Vašem mišljenju, svrha znanosti menadžmenta?