Priča o ovoj transformaciji poslovanja izuzetna je iz više razloga, a prvenstveno stoga što su njezini lideri, poput istraživača i pionira, "stvarali u hodu". U to doba nisu postojale publikacije o upravljanju promjenama u organizaciji koje bi im mogle pomoći, tako da je O'Brien upravo kroz svoj pionirski rad zaslužio naslov "osnivača učeće organizacije". Drugo, dvojica principjelnih lidera, Adam i O'Brien, uspjeli su u periodu od dvadeset godina istraživati i eksperimentirati novim metodama koje su se temeljile na dubokim vrijednostima i uvjerenjima. Treće, obojica su bili jednako posvećeni kako profitu tako i etičkim vrijednostima, te su etičke vrijednosti držali ključnima za ostvarivanje profita, a profit ključnim za ostvarivanje etičkih vrijednosti.

Adam i O'Brien su bili pragmatičari, a ne ideolozi koji moraju dokazati da nove ideje funkcioniraju u praksi, bili su poslovni ljudi sa zadatkom da spase tvrtku i časne osobe koje znaju razlikovati dobro i zlo. O'Brien o tome govori: "Naš cilj na početku nije bio stvaranje određene kulture ili učeće organizacije. Promjene smo započeli frustrirani propadanjem talenata ljudi u našoj organizaciji. Smatrali smo da političke igre, birokracija i sve ono što ih prati, čini lošu radnu okolinu za naše zaposlenike koji u takvim uvjetima koriste maksimalno 30% svojih umnih i stvaralačkih sposobnosti."


Namjera inicijative za promjene

Prema O'Brienu, pokrenute su promjene kako bi se "unaprijedili financijski rezultati tvrtke te postigla prepoznatljivost utemeljena u izvrsnosti. Primarni cilj nam nije bio izgraditi kulturu koja će pospješiti razvoj ljudi. Željeli smo unaprijediti poslovanje tvrtke, no oduvijek smo vjerovali da će se to dogoditi ukoliko stvorimo kulturu koja će pospješivati razvoj djelatnika i služiti klijentima. U to je vrijeme poslovna literatura koja se bavila klijentima bila veoma oskudna. Posvećenost služenju kupcu sigurno nije bilo na današnjoj razini."

Potaknut razgovorima s Adamom kao i bezbrojnim raspravama s djelatnicima o ulozi i važnosti vrijednosti i vizije u poslovanju, O'Brien je kontinuirano razvijao svoje promišljanje koje nam je pojasnio tijekom intervjua za potrebe ovog teksta. Naime, iako je za izgradnju snažne tvrtke učenje bilo visoko na njegovoj listi prioriteta, potraga za većom "moralnošću" je bila i ostala njegovim najvažnijim ciljem:

"Bio sam strašno frustriran načinom na koji velike organizacije zapošljavaju mlade obrazovane ljude prepune ideala i energije koji mogu značajno doprinijeti razvoju tvrtke, da bi nakon toga, zbog birokracije i raznih političkih igara u organizaciji, u ogromnoj većini postali 'prazne ljušture' koje broje dane do svoga umirovljenja. Smatrao sam da naš glavni problem nije učenje, već nedostatak 'morala' te da previše politikanstva, laganja i podilaženja autoritetima uništava našu tvrtku. Enormna količina sebičnosti, ne samo direktora, već i sebičnost u odnosima između različitih odjela bila je stvarni problem. Smatram da su korporacije inficirane nedostatkom morala. Stoga sam potražio trajne istine ili vrijednosti koje će ponašanje u organizaciji uzdići na novu razinu. Kada bismo imali profil tvrtki iz grupe Fortune 500, siguran sam kako bismo uočili pomanjkanje morala i nedostatak učenja. No, prvo smatram mnogo ozbiljnijim problemom od drugoga. Odrastao sam u obitelji koja njeguje kršćansko vjerovanje. Pored toga sam naučio 'pravila ulice'. Stoga sam sklon vjerovanju da tvrtkama trebaju vrijednosti i moral jer jedino oni mogu pokrenuti sve zaposlenike."