Godišnja izvješća Hanovera pružala su dodatne podatke za analizu. Ukazivala su na značajno unapređenje rezultata, ne samo u odnosu na povijesne rezultate tvrtke, nego i u odnosu na cijelu industriju. Rezultati Hanovera su se neprestano poboljšavali u odnosu na konkurenciju, kroz period od 20 godina. Krenuli su sa samog dna, uspeli se preko prosječnih i iznad prosječnih, zauzevši na koncu mjesto među prve četiri tvrtke. U 1969. godini, Hanover je bio 5,5 bodova lošiji od prosjeka cijele industrije. Do ranih 1970-ih, uspjeli su prestići konkurenciju širenjem svojih granica. Od 1983. do 1986. g. kombinirana kvota Hanovera je za 6,6 bodova bila bolja od prosjeka industrije. 1970. godine vrijednost dionice tvrtke iznosila je 4 američka dolara, kada je O'Brien postao predsjednikom tvrtke narasla je na 5,76, a kada je napustio tu funkciju iznosila je 39 dolara. Za usporedbu, cijena dionice Travelersa cijelo je vrijeme bila ista. Tržišna kapitalizacija Hanovera je u periodu od 1969. do 1986. g. narasla za 1,783%, dok je prosječna stopa za ostale tvrtke koje se bave osiguranjem u istom razdoblju iznosila 779% (Hanover, 1986.).


Razlozi uspjeha

Izvješća predstavljaju više nego uvjerljive dokaze uspjeha Hanovera. Tvrtka je drastično unaprijedila svoje rezultate poslovanja. Od 1978. g. stopa rasta tvrtke uvijek bi premašila prosječnu stopu rasta cijele industrije. Ne samo da su iz godine u godinu povećali dobit i izgrađivali kapitalnu vrijednost, već su poboljšali svoj položaj u odnosu na ostale tvrtke koje se bave istim poslom (Hanover, 1986.). To isključuje mogućnost da su poboljšani rezultati uzrokovani povoljnim uvjetima na tržištu, već su oni proizašli isključivo iz unapređenja unutar tvrtke. Općenito govoreći, standardi učinkovitosti unutar konkurentnog tržišta su porasli, a tvrtka, kako bi zadržala svoj položaj, morala je unapređivati svoje poslovanje barem onoliko koliko su to činile i konkurentne tvrtke. No, čini se očitim da je Hanover posao odrađivao kvalitetnije od drugih. Stoga se nameće pitanje: gdje su uzroci ovakvog unapređenja?

Već tijekom prve godine od Adamovog preuzimanja tvrtke, rezultati Hanovera su bili značajnije bolji mjereno prema prosjeku cjelokupne industrije. Koji su to procesi koji u tako kratkom vremenu mogu polučiti tako dobre rezultate? Radi li se možda o osvježenju koje donosi novo vodstvo, s vidljivim promjena u ponašanju i stilu nakon godina "staroga režima"? Radi li se možda o energiji, pažnji usmjerenoj na zaposlenike i optimizmu novog menadžmenta? Možda je u pitanju strah od "nove metle" i viših standarda koji će se tražiti?

U biznisu osiguranja postoji značajno vremensko kašnjenje između promjene ključnih čimbenika uspjeha i vidljivih rezultata, koji može iznositi i deset godina. Dugačak je "most" između unapređenja kvalitete osiguranja i dobiti koja nastaje nakon uvođenja novih politika. Slično je i u slučaju unapređenja kvalitete usluga klijentima i privlačenja novih klijenata - zbog dugih vremenskih razmaka između trenutka prodaje police, trenutka zaprimanja premije i trenutka isplate. Stoga se postavlja pitanje trebamo li unapređenja u drugom desetljeću transformacije Hanovera pripisati promjenama u tom vremenskom periodu ili pak promjenama u prvom desetljeću koje su u drugom postale vidljive? Ili se možda radi o kombinaciji ova dva, kao i nekih drugih čimbenika koji na dinamičan način djeluju jedni na druge?