Ciljevi pothvata u Hanoveru

Adam i O'Brien su na početku postavili cilj ulaska Hanovera među prve četiri osiguravajuće tvrtke na tržištu (među dioničkim društvima), s težnjom rasta od 1.25 do 1.5 puta većim od rasta industrije. Početkom drugog desetljeća djelovanja, O'Brien je dostigao navedeni cilj te postavio novi: ulazak među četiri najbolje tvrtke na tržištu (ne samo među dioničkim društvima, nego i među društvima za uzajamno osiguranje). Adam i O'Brien su bili odlučni u želji da Hanover postane profitabilna organizacija ali tako što će postati "bolja" u smislu Aristotelove vrline - organizacija u kojoj se ljudi dobro osjećaju upravo zato što tamo rade. Uspjeh je za njih označavao postizanje oba cilja.

1985.g. Adam je izjavio: "Više od svega želio sam stvoriti tvrtku u kakvoj sam oduvijek želio raditi, a nikada ju nisam uspio pronaći. Želio sam pomoći u izgradnji korporativne obitelji koja će ljudima omogućiti korištenje vlastitih sposobnosti te im omogućiti da sudjeluju u izgradnji izvanredne organizacije. Osjetio sam da, ako uspijemo izgraditi takvu organizaciju, možemo privući kvalitetne ljude koji će ne samo rasti i razvijati se, već će i drugima pomoći u tome."


Metode za pospješivanje učenja i promjena

Adam i O'Brien bili su prvi agenti promjene na njezinom samom početku. Koristili su se metodom razgovora s djelatnicima o svrsi organizacije, o vrijednostima i viziji - viziji lidera i o tome što ona djelatnicima znači. Isprva se uglavnom radilo o "podučavanju i propovijedanju", no sa sve većim iskustvima glede uključivanja zaposlenika u te rasprave, one su postajale sve bogatije. Vrijednosti i filozofija tvrtke ušle su pomalo u učionice i na sastanke unutar tvrtke. U mjesečniku tvrtke i godišnjim izvješćima Adam i O'Brien su često pisali o vrijednostim i o tome kako ih primjenjuju. U značajnoj mjeri to je bila metoda pokušaja i pogrešaka.

O'Brien o tim vremenima govori:

"1970. g. nismo imali neku određenu filozofiju koja bi nas usmjeravala. Na samom početku najvažnije je bilo osvijestiti svrhu. Formirali smo posebnu grupu koju smo zadužili da razmišlja o našoj svrsi postojanja. Zatim smo neko vrijeme razgovarali o načelima, ponajviše o načinu borbe protiv birokracije i politikanstva. Služili smo se raznim krilaticama poput ove: 'Čovjekova procjena bi uvijek morala imati prednost u odnosu na procedure.' Naime, ako organizacijski priručnik kaže 'učini X', a vi ste o tome razmislili i smatrate da je bolje učiniti Y, tada učinite Y. Kreirali smo otprilike 25 sličnih krilatica. Druga je bila: 'Suština je uvijek važnija od vanjštine.' Događalo se da nas ljudi pitaju za krilaticu mjeseca. No, one nisu bile koherentno povezane. Iz tog sam razloga 1978. g. uzeo nekoliko dana godišnjeg odmora, sjeo pred veliku ploču i posložio ih prema svom nahođenju. Sve sam sveo na sedam vrijednosti koje smo podržavali i zagovarali.