Jacku su se one svidjele, no bojao se da bi nas mogle previše udaljiti od ostalih ljudi u organizaciji. Upitao me: 'Zašto ih ne provjeriš na sljedećem sastanku?' Tako sam i učinio. Na sastanku sam dobio dugu, uvažavajuću šutnju, ali ne i odobravanje. Odustao sam jer nisam znao što učiniti. No, kad god bismo se na sljedećim sastancima bavili složenim problemima, ljudi bi govorili: "Vraćamo se na ono o čemu si govorio prije nekoliko mjeseci, Bille. Radi se o vrijednostima." Stoga smo organizirali još jednu prezentaciju na kojoj su se svi ljudi složili s idejom. Na taj smo način došli do naših vrijednosti: zasluge, otvorenost, lokalnost, štedljivost, vjerovanja koja imamo o ljudima, odgovornost prema agentima (osiguranja) i odgovornost prema klijentima."

Nakon toga su druge osobe zamoljene da nam se pridruže u stvaranju i uvođenju promjena. Prvi vanjski savjetnik, a ujedno i jedini koji je koristio procesni pristup savjetovanju, bio je Chris Argyris. Njegov je zadatak bio da unaprijedi kvalitetu razgovora. Drugi savjetnik, Peter Senge, bio je stručnjak za sustavno razmišljanje. Nadalje, Lee Bolman - stručnjak za organizacijsku kulturu, vodio je opsežne treninge. Posebno je važan bio trodnevni tečaj koji se održavao pod nazivom "Zasluge, otvorenost i lokalnost" kojeg su pohađali svi menadžeri, i stručnjaci.

O'Brien nastavlja:
"U to smo vrijeme mnogo ulagali u obrazovanje, ne samo o tehničkim pitanjima osiguranja. Stjecali smo umijeća o učinkovitoj konverzaciji i kritičkom razmišljanju (prema uputama Chrisa Argyrisa). Naime, tek je poneki od naših direktora posjedovao sposobnost da ustane i jasno i koncizno izloži svoje ideje. Jack i ja smo osnovali grupu direktora koja je bila zadužena za kontinuirano tumačenje ideja u pozadini našeg poslovanja. Mnogo smo pisali o filozofiji i načinima njezine primjene na tekuće probleme." U pozadini navedenih metoda leži O'Brienovo vjerovanje u moć ideja, kao i frustracija jer se prema njegovom mišljenju "previše tvrtki temelji na mediokritetskim idejama".

U prvom desetljeću od početka promjene u Hanoveru nije postojao poseban odjel za filozofiju. No, 1981. g. po prvi je puta zaposlen "potpredsjednik uprave za filozofiju", Tom Grimes sa zadatkom da podučava djelatnike sustavnom razmišljanju i razmišljanju o razmišljanju. Njegove su se poduke temeljile na predavanjima Johna Becketa s Poslovne škole Whittemore pri Sveučilištu New Hampshire, o istočnjačkom i zapadnjačkom načinu razmišljanja. Grimesu su se kasnije pridružila još trojica djelatnika.

O'Brien pojašnjava:

"Ljudi su kontinuirano pohađali jednodnevne, dvodnevne i trodnevne radionice koje su se odvijale u našim uredima u cijeloj zemlji. Do sredine osamdesetih kroz programe su prošli svi djelatnici.