U trenutku kada se industrija osiguranja u 80-im godina suočila s porastom dugovanja, tužbi i broja odštetnih zahtjeva, sukobima i dubokom neravnotežom, značajan broj djelatnika Hanovera bio je sposoban vidjeti to kao sustav u preokretu, bez demonizacije drugih igrača. Osim toga, sustavski pristup omogućio im je prepoznavanje novih poslovnih mogućnosti usred meteža. Tako je primjerice, Hanover putem državnih ugovora postao administratorom visokorizičnih (nepoželjnih) osiguranika na području Mainea i New Jerseya. Menadžeri Hanovera su na državnoj razini uspjeli postići dvije stvari:
1. Osmišljavanjem novih biznisa uspjeli su pridobiti povjerenje najviših državnih dužnosnika
2. Dobili su vrlo velike ugovore koji će im kasnije osigurati veliku dobit.

O'Brien vjeruje kako je mentalitet sustavnog razmišljanja kojeg su stvorili menadžeri Hanovera bio uistinu poseban. On im je, osim povećane jasnoće, omogućio uočavanje sustavnih veza. Izgleda da uvid u "veliku sliku", objektivni pogled na sustav omogućuje ljudima da se drugačije pozicioniraju u odnosu na svijet u kojem žive, te da ih takvo razmišljanje može odmaknuti od uskogrudne postavke "moj položaj – to sam ja" i predrasuda o tome kako im svi drugi koji se ne ponašaju u skladu s njihovim željama automatski žele nauditi. Sustavni mislilac razumije da mnoge posljedice nisu namjerno uzrokovane, čak niti očekivane od strane drugih, te ih stoga ne smatra zlonamjernim i manje je sklon okrivljavanju ostalih sudionika. O'Brien to naziva prilagođenim "načinom bivstvovanja", odnosno "aurom" koja ljude može učiniti mnogo atraktivnijim partnerima u visoko rizičnim situacijama u kojima je povjerenje izuzetno važno. Uvjeren je da doprinos sustavnog razmišljanja nadmašuje poboljšane kognitivne sposobnosti. Vjerujem da O'Brien identificira sile koje se kreću u području etike (manje sebičan pogled na svijet), te u području ontologije - što nas opet vraća na pojam "bivstvovanje".

Vraćajući se na povijesni pregled transformacije Hanovera, O'Brien pojašnjava na koji je način sustavno razmišljanje ušlo u tvrtku:

"Vizije i vrijednosti koje smo razvili omogućile su nam učinkovitu implementaciju onoga što smo već znali, ali nam nisu pomogli pri razumijevanju 'divergentnih' problema. Oni su, naime, zahtijevali primjenu sustavnog razmišljanja. Kada sam upoznao Sengea i od njega naučio sustavno razmišljati, obojica smo odmah uočili da svaki od nas posjeduje onaj drugi, nedostajući dio mozaika, odnosno "Istinu", koju smo tražili. Meni je bilo potrebno njegovo znanje, a on je priznao kako se divio radnoj kulturi koja je postojala u Hanoveru.