Unazad nekoliko dana sjedio sam na kavi s kolegicom Jasenkom, vlasnicom tvrtke za osobni i organizacijski razvoj Isoropia. Sjećam se koliko smo se strastveno tada unijeli u razgovor o.... naravno, fenomenu liderstva! Propitivali smo se o tome jesmo li o vođenju ljudi išta naučili svih ovih godina? Trebaju li nam lideri uopće? Kome trebaju? Zašto?
Razišli smo se, naravno, bez konačnog odgovora. Razgovore o ovoj temi posljednjih sam godina vodio bezbroj puta, s uglednim svjetskim liderima, većim i manjim poduzetnicima, radnicima, profesorima, trenerima, konzultantima, menadžerima raznih hijerarhijskih razina. I uvijek se na kraju isto desi: kući pođeš s nekim gorkim okusom u ustima, svjestan da je fenomen liderstva veći od tebe, da ga ne možeš, ma koliko se trudio, obuhvatiti riječima ili sažeti u neku konkretnu formulu.
I onda... Jasenka se opet javila. Meilom u kojem piše: "Marko, pogledaj ovo. Duboko u sebi znam da je to pristup u koji ja vjerujem... Lider je osoba sposobna jasno pokazati svoju frekvenciju, rezonirati s drugima kako bi zatim svi zajedno, u spontanoj, organskoj strukturi – 'zaplesali'".
Kliknu sam na link koji me je u trenu odveo na YouTube. Fantastično. To je to. Iako uopće ne znam kako bih artikulirao ovu spoznaju. Što samo potvrđuje prethodnu hipotezu kako je "liderstvo fenomen širi od riječi i govora". Pogledajte: