2.4. Poticati stvaralaštvo.

Ideja vodilja: "Često pogrešno pretpostavljamo kako repetitivne poslove obavljaju nemaštoviti ljudi. Istina je zapravo drukčija: svakom je čovjeku stvaralaštvo urođeno".

Iako smo mnogo saznali o tome kako pobuditi ljudsku kreativnost – raznim alatima za poticanje inovativnosti, slobodnim vremenom za promišljanje, destigmatiziranjem pogrešaka, stvaranjem poticajnog okruženja za učenje - malo smo od svih tih znanja infiltrirali u upravljačke sustave. Još i gore, mnoge su kompanije institucionalizirale neku vrstu "kreativnog aparthejda" dodjeljujući pojedincima i ulogama etiketu "kreativno" (primjerice, radno mjesto "kreativnog direktora", op. ur.) čime su prešutno (ili glasno) obznanile kako drugi ljudi i poslovi spadaju u domenu "šljakera". Stoga bi upravljački sustav morao drugačije funkcionirati, njegujući inovativnost u svakome kutku organizacije.


2.5. Iskoristiti prednost raznolikosti.

Ideja vodilja: "Organizacijska fleksibilnost ovisi o različitim perspektivama i stajalištima. Njihovo grupiranje oko srednje vrijednosti u osnovi je nepoželjno i štetno".

Raznolikost nije samo ključan preduvjet za opstanak bioloških vrsta, već je također preduvjet za dugoročnu opstojnost korporacija. Organizacije koje ne prihvate te potom iskoriste raznolika iskustva, vrijednosti i sposobnosti, lišavaju se bogatstva različitih ideja, opcija i perspektiva, odnosno ključnih sastavnica strateške obnove. Upravljački sustavi budućnosti morati će stoga vrednovati raznolikost, neslaganje mišljenja i divergenciju, i to u istoj mjeri u kojoj njeguju suglasnost, konsenzus i koheziju.


2.6. Ukloniti posao iz posla.

Ideja vodilja: "Moramo stvoriti uzbudljivu i zabavnu radnu atmosferu, da se ljudi osjećaju kao u igri".

Ljudska bića najviše su produktivna kada rad poistovjećuju s igrom. Oduševljenje, imaginacija i snalažljivost ključni su čimbenici uspjeha u kreativnoj ekonomiji današnjice. Ljudi daju najbolje od sebe tek onda kada se dobro zabavljaju. Stoga će uspješne organizacije budućnosti morati pronaći način da "olabave" granice između zanimanja (struke) i osobnih interesa. To će, pored drugoga, zahtijevati kvalitetnije usklađivanje osobnih interesa i profesionalnih odgovornosti, eliminaciju "šljakarenja" kao i prepuštanje veće kontrole zaposlenicima nad radnim zadacima koje obavljaju.