Najveći bitak ljudske civilizacije, najveću vrijednost ili možemo reći dodatnu vrijednost i esencijalnu razliku spram svega ostaloga, a živoga pa i neživoga na ovom planetu zaista efikasno okrećemo protiv samih sebe. Aludiram na ljudski um, naš mozak. Materiju kojom smo pokorili svijet. Materiju koja je naše najveće bogatstvo, ali očito je, i prokletstvo. Priroda gospodari svim ostalim živim bićima ovog planeta svojim zakonitostima, dok je ljudskom rodu ponuđena koalicija (savez). Koalicija kao koalicija traje od izbora do izbora ili se raspadne pa nastane oporba. Dojma sam da je priroda trenutno vrlo snažna oporba te sve češće upozorava vlast na nepravilnosti. Vjerojatno će uspjeti postići smjenu vlasti, no hoće li nam i tada biti ponuđena koalicija? Teško ili uz Božju milost... Stoga bi ljudski rod trebao revidirati izreku "podijeli pa vladaj" u "pridruži pa vladaj" te istu primijeniti. Gledajući iz perspektive 26-godišnje osobe, koja sjedi na stolici sa jednom klimavom nogom te joj je najvažnije na tu nogu staviti longetu ne bi li ojačala te se nesigurno naginje i posrće na sve strane jer još nije sigurna hoće li naići na tvrd oslonac ispruži li i drugu nogu, život je borba. Ja ne želim da život bude borba ali on to je. Jer dug je put ka "četvrtoj" nozi, a mnogi koriste prečace pa treba trčati brže ne bi li bili ravnopravni. Budimo realni, rijetko kad pojedinac uspije sam prestići "prevaranta", no kad bi trčao u štafeti, lako bi "prevarant" bio nadmašen. Stoga objavljujem oglas za štafetu! Sva mjesta su otvorena! Simbolično rečeno, cilj je stonoga! Dobrodošli su svi. Ionako će mutikaše brzo skrenuti sa puta. Uvijek sam volio vatru, no dojma sam da moj oganj trenutno sramežljivo i preplašeno tinja. Siguran sam da se mnogi mladi ljudi osjećaju isto. No da se mnogo tih malih vatrica skupi na jednom mjestu manji bi bio strah da će se i ta jedna noga slomiti, a i mnogo jednonogih mogu činiti stonogu, zar ne?! U očekivanju izbornika trudim se sam raspiriti svoju vatru i pokušavam smanjiti neizvjesnost. Volim vjerovati da ću uspjeti izazvati požar (vrlo umirujuća i ugodna pomisao), a ako mi to uspije nadam se da se to neće desiti uz gaženje tuđeg pepela. Ukoliko to učini netko drugi, dapače, rado bih zajedno gorio. Uz lijepe pozdrave gdinu. Saši Petru, i svim daljnjim čitateljima, nadam se da mi eventualne nespretnosti izrečene ovim komentarom neće biti uzete za zlo, no eto, ovo je trenutno viđenje stvari "jednonogog" apsolventa ekonomije poduzetništva.