1. Misli prvoga dana

2. Misli drugoga dana

.....

47. Misli ďż˝etrdeset sedmoga dana 

ďż˝ovijekom se ne raďż˝aš, ďż˝ovijekom postaješ.

Takvim kakvoga loši tokovi više ne mogu ponijeti sa sobom poput otplavljenog stabla bez korijena.

Takvim da moďż˝eš poďż˝eti sa promjenama kojima ďż˝eš stvoriti novi, bolji svijet.

Svijet u kojem je vrijedno �ivjeti.

dr. J. Drnovšek

Knjiga koju drďż˝ite u ruci jedinstvena je po mnogo ďż˝emu. Ponajprije, napisao ju je ďż˝ovijek koji je veďż˝inu svojega radnog vijeka proveo u visokoj politici - dr. Janez Drnovšek, predsjednik Republike Slovenije. A opet, ovo nije knjiga o politici ili drďż˝avništvu; ovo je knjiga o ďż˝ivotu i osvješďż˝ivanju! Za mnoge, ovo je knjiga iznenaďż˝enja: "ďż˝ivimo jednostavno. Budimo cjeloviti. Budimo svjesni." Ne oďż˝ekujemo ovakve rijeďż˝i od jednog politiďż˝ara. A opet, kamo sreďż˝e kada bi ih svi politiďż˝ari izgovarali!

Dr. Janez Drnovšek je glasnik jednog novog vremena. Proďż˝itajte što vam poruďż˝uje i dobro razmislite o tome. Iako bi svijet zasigurno bio bolje mjesto kada bi svi drďż˝avnici ovako govorili i postupali, njegova glavna poruka je da promjene poďż˝inju u nama. Jedino se sa toga mjesta svijet moďż˝e doista promijeniti.

To su nam do sada govorili neki drugi pisci, ljudi drugaďż˝ijih zanimanja. Sada nam to kaďż˝e predsjednik jedne drďż˝ave. Došlo je vrijeme da ďż˝ujemo tu poruku i da ju konaďż˝no provedemo u ďż˝ivot.

Adrian P. Kezele

U nastavku tekst Zdravka Zime, objavljen u Novom Listu, 12.studenog 2006.: 

...hrvatskih politiďż˝ara nije bilo, nije bilo ni njihovih knjiga, ali je zato zamijeďż˝en (na Interliberu op.red.) Janez Drnovšek. Nikada me nije impresionirao onaj dio ljudskog roda koji pati od osjeďż˝aja moďż˝i i kojem je politika isto što astmatiďż˝aru pumpica za disanje, ali Drnovšek je netko drugi. Istina je da je Slovenija mala zemlja i da se Hrvatska u usporedbi s njom ďż˝ini kao balkanski gigant, ali ne sjeďż˝am se da sam ikada vidio politiďż˝ara najvišeg ranga koji tako malo rďż˝i do protokolarne pompe i onog što visoka funkcija sama po sebi predstavlja. Parnjak mu je u tome jedino Havel, koji se za vrijeme svjetskog kongresa PEN-a u Pragu nije libio sjesti na stepenice, iako je bio predsjednik ďż˝eške i iako mu je radno mjesto bilo na Hradďż˝anyma.

Iskustvo
Iako je agresivnost zadnja osobina koja bi mu se mogla pripisati, u našem oblaďż˝nom okruďż˝enju Drnovšek izaziva efekte groma. Poslije boravka na Mljetu izjavio je da je jadranska obala unakaďż˝ena i zagaďż˝ena što njemu, kao osobi koja je senzibilizirana za okoliš i koja ima razvijenu ekološku svijest, nije bilo teško otkriti. Ali što bi ďż˝ovjek mogao oďż˝ekivati od naših dragih sunarodnjaka? Umjesto da se zabrinu, oni koji se ponašaju kao da je Jadran njihova prďż˝ija i koji svaku rijeďż˝ kritike tretiraju kao uvredu, upustili su se u polemike. Pa neďż˝e naša obala i naši otoci biti ljepši ako se svaďż˝amo sa slovenskim predsjednikom nego ako se za njih uistinu brinemo! Kao što sam naziv sugerira, na zagrebaďż˝kom Interliberu sve je bilo u knjiškom znaku i kada ďż˝ovjek ne bi poznavao Drnovšekovu fizionomiju, teško bi mogao naslutiti da njegove hale obilazi predsjednik jedne makar i dvomilijunske drďż˝ave. Drnovšek je objavio knjigu Misli o ďż˝ivotu i osvješďż˝ivanju (izvorno: Misli o ďż˝ivljenju in zavedanju) koja je promptno prevedena na hrvatski. Ali njenom autoru nije bilo do spektakla, a kamoli do toga da politiďż˝ki status koristi za promoviranje vlastite knjige.

Drnovšek ne ďż˝eli biti piscem, a još mu je manje do toga da izigrava Mesiju koji je predodreďż˝en za veliko poslanje. U knjizi sastavljenoj od 48 poglavlja, rezimirao je znanja do kojih je došao na temelju vlastitog iskustva, uvjeren da moďż˝e pomoďż˝i ljudima koji ďż˝ele unaprijediti svijet tako što ďż˝e unaprijediti kvalitetu vlastitog ďż˝ivljenja. Što poruďż˝uje Drnovšek? Iako pejzaďż˝ svjetske politike šatiraju moďż˝nici, nekakav boljitak, makar mikroskopski, ovisi o pojedincu i njegovoj ďż˝elji da se istinski promijeni, umjesto da promjene signalizira formalno, paradirajuďż˝i uniformom ili stranaďż˝kom zastavicom. Iz prve teze slijedi druga: lijek od eventualne bolesti ne treba traďż˝iti meďż˝u šarlatanima i laďż˝nim ďż˝udotvorcima nego u mijenjaju starih navika i spremnosti na zdraviji ďż˝ivot. Moďż˝da to zvuďż˝i kao bajka za malu djecu, ali da ďż˝e se ďż˝ovjek osjeďż˝ati bolje ako se hrani zdravije, ako više pohodi prirodu te smanji ďż˝elje i ambicije, valjda ne treba dokazivati. To je lakše reďż˝i nego uďż˝initi. Ali da je svijet sveden na televiziju, bjesomuďż˝no kupovanje, pohlepu za novcem i potrebu za spektaklom veďż˝ dobrano zaglibio, to znaju i oni koji su zasluďż˝ni za takvo stanje.

Primjer
Bez ďż˝elje za ponovnim otkrivanjem Amerike, Drnovšek upuďż˝uje na staru istinu, objašnjavajuďż˝i po tko zna koji put da je promjena najautentiďż˝nija i najproduktivnija ako je zaďż˝eta u nama samima. Nema tu nikakvih mirakula ni patetiďż˝nih proizvoljnosti, koje su toliko svojstvene retorici naših duhovnih i svjetovnih voďż˝a. Treba se posvetiti samo-izgradnji i brizi za globalni okoliš. Sve drugo su laďż˝ni idoli koji sluďż˝e antagoniziranju i lanďż˝anom potpaljivanju poďż˝ara, fiksiranih u ratovima i teroristiďż˝kim pothvatima koji vode do konaďż˝ne katastrofe. Da bi se postiglo najviše, valja poďż˝eti od najmanjeg. Uostalom, slovenskom predsjedniku pomoglo je njegovo vlastito iskustvo. Od anonimnog provincijalca, roďż˝enog 1950. godine u Celju, do diplomiranog ekonomiste i savjetnika jugoslavenske ambasade u Kairu, do prvog ďż˝ovjeka bivše drďż˝ave do premijera i predsjednika samostalne Slovenije, prošao je dug i vrletan put na kojem se kao raskrsnica pokazala bolest. Godine 1999. dijagnosticiran mu je rak bubrega koji je lijeďż˝io klasiďż˝nim metodama, a nekoliko godina kasnije, kada su otkrivene metastaze, priklonio se alternativnoj medicini u kojoj je aktivno sudjelovanje pacijenta vaďż˝nije od iďż˝eg drugog.

Kako je izgledao Drnovšekov obrat? Iz Ljubljane se preselio u Zaplane kraj Vrhnike, prestao je jesti meso, a danas nije samo vegetarijanac nego vegan. To znaďż˝i da ne pije mlijeko, ne jede mlijeďż˝ne proizvode ni jaja, i kako tvrdi, ima dovoljno energije za drďż˝avniďż˝ke obveze i privatne aktivnosti koje ukljuďż˝uju jogging, biciklizam i duge boravke u prirodi. U jednom je ortodoksni Slovenac, u drugom svjetlosnim godinama udaljen od ustaljene predodďż˝be o svojim sunarodnjacima. Komunicira pomoďż˝u elektronske pošte, nema televizor, ne sekira se zbog onog što o njemu objavljuju mediji, a predsjedniďż˝ku funkciju obavlja savjesno, iako mu nije do parada i laďż˝nih poďż˝asti. Meďż˝u politiďż˝arima i ljudima od javnosti Drnovšek je egzemplaran, jer je ambicioznost i narcisoidnost sveo na minimum. Slovenski nacionalisti spoďż˝itavaju mu da je zaglibio u ezoteriju, Janša mu je u jednoj prilici uskratio budďż˝et, ali New York Times je hvalio njegovu inicijativu za pomoďż˝ sudanskoj regiji Darfur i naglasio da treba biti primjer Bushu. Inzistiranjem na individualnoj svijesti, Drnovšek je pomaknuo okular s etabliranih moďż˝nika koji svojim potezima svijet guraju u kataklizmu. Max Weber objašnjavao je da ďż˝ovjek ne bi ostvario ono što je moguďż˝e kada ne bi posezao za nemoguďż˝im. Za to je potreban netko tko u sebi ujedinjuje osobine voďż˝e i junaka. Koliko god se protivio takvim atribucijama, u našem laďż˝nom i napuhanom svijetu junak je upravo Drnovšek.