Sadr�aj

Predgovor
Uvod: Nova revolucija
PRVI DIO: SVEMIR U REZONANCIJI
1. Svjetlost u tami
2. More svjetlosti
3. Svjetlosna bi�a
4. Jezik stanice
5. U rezonanciji sa svijetom

DRUGI DIO: PROŠIRENI UM
6. Kreativni promatraďż˝
7. Zajedni�ki snovi
8. Produ�eni vid
9. Beskona�no ovdje i sada

TRE�I DIO: POVEZIVANJE S POLJEM
10. Polje iscjeljenja
11. Telegram od Gaje
12. Doba nulte to�ke
Bilješke
Bibliografija

NOVA REVOLUCIJA

Danas stojimo na pragu revolucije - revolucije koja je smjela i duboka poput Einsteinova otkriďż˝a relativnosti. Na samoj granici znanosti raďż˝aju se nove ideje koje prkose svim našim uvjerenjima o funkcioniranju našeg svijeta i o nama samima. Nova otkriďż˝a dokazuju ono što je religija oduvijek tvrdila: da su ljudi mnogo više od mesa i kostiju. Nova znanost u svojoj osnovi odgovara na pitanja koja su muďż˝ila znanstvenike stotinama godina, a u dubljem smislu rijeďż˝i to je znanost o ďż˝udesnom. Ugledni istraďż˝ivaďż˝i iz cijelog svijeta i iz razliďż˝itih znanstvenih disciplina veďż˝ desetljeďż˝ima izvode dobro osmišljene pokuse ďż˝iji rezultati opovrgavaju priznatu biologiju i fiziku. Sva ta istraďż˝ivanja u svojoj cjelini pruďż˝aju nam obilje podataka o središnjoj organizacionoj sili koja upravlja našim tijelima i ostatkom svemira. Njihova otkriďż˝a su uistinu zapanjujuďż˝a. Na našoj najelementarnijoj razini ďż˝ovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. ďż˝ovjek, kao i svaka ďż˝iva tvar, skup je energije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajuďż˝e energetsko polje središnji je pokretaďż˝ našeg biďż˝a i naše svijesti, alfa i omega našega postojanja.

Naše tijelo u odnosu prema svemiru ne poznaje dvojnosti - "ja" i "ne-ja" - jer ih povezuje u jedno baziďż˝no energetsko polje. Polje utjeďż˝e na najviše funkcije našeg uma i izvor je informacija koje odreďż˝uju rast naših tijela. Ono je naš mozak, naše srce i naše pamďż˝enje, ono je nacrt svijeta za sva vremena. Polje, a ne mikrobi ili geni, sila je o kojoj naposljetku ovisi da li smo zdravi ili bolesni, i s kojom moramo raditi da bismo ozdravili. Priďż˝vršďż˝eni smo i vezani za naš svijet, i nedjeljivi od njega; naša jedina temeljna istina jest naš odnos s njim. "Polje je", kao što je Einstein to jezgrovito sroďż˝io, "jedina stvarnost."

Biologija i fizika sve do danas bile su sluškinje pogleda koje je zagovarao Isaac Newton, otac suvremene fizike. Sve naše predodďż˝be o svijetu i našem mjestu u njemu potjeďż˝u od zamisli koje su se oblikovale još u sedamnaestom stoljeďż˝u, no koje još uvijek tvore jezgru suvremene znanosti – teorije po kojima su svi elementi u svemiru izolirani jedan od drugoga, odjeljivi i potpuno samodostatni. Ustvari su te teorije stvorile predodďż˝bu o odvojenosti. Newton je opisao materijalni svijet u kojem pojedine ďż˝estice tvari podlijeďż˝u odreďż˝enim zakonima gibanja kroz prostor i vrijeme. I prije no što je Newton sroďż˝io svoje zakone o gibanju, francuski je filozof René Descartes predstavio za ono vrijeme revolucionarnu zamisao da je ďż˝ovjek, kojega predstavlja razum, odvojen od mrtve tvari fiziďż˝kog tijela, koje je samo još jedna vrsta dobro podmazanog stroja. Svijet sastavljaju brojni milijuni malenih, odvojenih predmeta ďż˝ije je ponašanje moguďż˝e predvidjeti. Najviše odvojen od svih njih je ďż˝ovjek. Ljudi se nalaze izvan ovog svemira, i promatramo ga prema unutra. ďż˝ak je i naše tijelo na neki naďż˝in odvojeno i razliďż˝ito od našeg pravog ja, svjesnog uma koji je promatraďż˝.

Newtonovski svijet je moďż˝da bio svijet poštivanja zakona, no to je u krajnjoj liniji bilo samotno, pusto mjesto. Svijet je išao svojim putem, kao jedna golema mašina, bez obzira na to jesmo li mi u njemu ili ne. Newton i Descartes s nekoliko spretnih poteza otkinuli su Boga i ďż˝ivot od svijeta materije, te ďż˝ovjeka i njegovu svijest od središta našeg svijeta. Iz svemira su istrgnuli srce i dušu, tako da je u njemu ostala samo mrtva zbirka meďż˝usobno povezanih mehaniďż˝kih dijelova. I što je najvaďż˝nije, kao što se izrazio Danah Zohar u knjizi Kvantno ja (The Quantum Self): "Newtonovo gledište istrglo nas je iz tkanja od koje je satkan svemir." Naša slika o samima sebi nakon Darwinove teorije evolucije postala je još ďż˝alosnija. Po njegovoj teoriji, koju su neodarvinisti sada malo okljaštrili, ljudski ďż˝ivot je sluďż˝ajan, grabeďż˝ljiv, besmislen i samotan. Ako nisi najbolji, neďż˝eš preďż˝ivjeti. ďż˝ovjek je samo sluďż˝ajna pojava u evoluciji. Golema šahovnica biološkog naslijeďż˝a svela se na samo jednu glavnu postavku - preďż˝ivljavanje. Jedi druge ili ďż˝eš biti pojeden. ďż˝ovjek je u svojoj biti genetski terorist koji djelotvorno uklanja sve slabije karike. U ďż˝ivotu nisu kljuďż˝ni dijeljenje i meďż˝uzavisnost. Vaďż˝no je pobjeďż˝ivati, biti prvi. Uspiješ li preďż˝ivjeti, na samom si vrhu evolucijskog drveta.

Te dvije paradigme – svijeta kao stroja i ďż˝ovjeka kao stroja za preďż˝ivljavanje – dovele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnološki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje bi nam bilo od istinske vaďż˝nosti. Na duhovnoj i metafiziďż˝koj razini dovele su do osjeďż˝aja oďż˝aja i potpune osamljenosti. Takoďż˝er nas nisu nimalo pribliďż˝ili osnovnim tajnama vlastitog postojanja: kako razmišljamo, kako nastaje ďż˝ivot, kako se razbolimo, kako se jedna jedina stanica razvije u posve razvijenu osobu te što se dogodi sa sviješďż˝u kada ďż˝ovjek umre. Pogled na svijet kao na mehanizirano i odvojeno mjesto ne ispunjava nas, no svejedno ga zagovaramo, ďż˝ak i ako nije u skladu s našim svakodnevnim iskustvima. Mnogi pred krutim i nihilistiďż˝kim ďż˝injenica o našem postojanju traďż˝e utoďż˝ište u religiji koja nam sa svojim idealima jedinstva, zajednice i svrhe moďż˝e donekle pomoďż˝i, no teškoďż˝a je u tome što je njezin svjetovni nazor u suprotnosti s nazorom koji zagovara znanost. Duhovni traďż˝itelji moraju se boriti s ta dva opreďż˝na pogleda na svijet, bezuspješno ih pokušavajuďż˝i uskladiti. Poslije otkriďż˝a kvantne fizike poďż˝etkom dvadesetog stoljeďż˝a taj svijet odvojenosti bi se morao srušiti jednom za svagda. Kada su pioniri kvantne fizike stekli uvid u samo srce materije, bili su zapanjeni nad onim što su vidjeli. Najsitniji djeliďż˝i materije uopďż˝e nisu bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili nešto odreďż˝eno, nego ponekad jedna stvar, a ponekad sasvim druga. Još ďż˝udnije je to da su ďż˝esto istovremeno bili više moguďż˝ih stvari. A najznaďż˝ajnije otkriďż˝e je da te subatomske ďż˝estice nemaju znaďż˝enja same za sebe, u izolaciji, nego iskljuďż˝ivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na njenoj najosnovnijoj razini nije moguďż˝e rascijepiti na samodostatne malene jedinice, nego je ona potpuno nedjeljiva. Svemir je moguďż˝e razumjeti iskljuďż˝ivo kao dinamiďż˝ku mreďż˝u meďż˝usobne povezanosti. Jednom povezane stvari uvijek ostaju povezane, i u vremenu i u prostoru. Pokazalo se da su i prostor i vrijeme samo arbitrarne tvorevine koje više nisu primjenjive na ovoj razini svijeta. Vrijeme i prostor - kakve ih poznajemo - ustvari uopďż˝e ne postoje. Sve što moďż˝emo vidjeti, dokle nam pogled seďż˝e, jedan je dugi pejzaďż˝ od "ovdje" i "sada".

Pioniri kvantne fizike – Ervin Schrödinger, Werner Heisenberg, Niels Bohr i Wolfgang Pauli – nekako su naslutili da su stupili na zabranjeno, metafiziďż˝ko podruďż˝je. Ukoliko su svi elektroni posvuda i istovremeno povezani, to ukazuje na neku duboku istinu o prirodi cijeloga svijeta. Da bi shvatili dublju istinu neobiďż˝nog subatomskog svijeta kojeg su promatrali, okrenuli su se klasiďż˝nim filozofskim djelima. Pauli je istraďż˝ivao psihoanalizu i arhetipove te kabalu, Bohr je prouďż˝avao kinesku filozofiju i taoizam, Schrödinger se zadubio u hindusku filozofiju, a Heisenberg u u starogrďż˝ku Platonovu teoriju. Pa ipak, nisu uspjeli izraditi koherentnu teoriju o duhovnim implikacijama kvantne fizike. Niels Bohr objesio je na svoja vrata natpis "Radovi u tijeku – filozofima ulaz zabranjen." Kvantna teorija ostala je nedoreďż˝ena i na ďż˝isto praktiďż˝nom podruďż˝ju. Bohr i njegovi suradnici sa svojim eksperimentima i razumijevanjem došli su samo do odreďż˝ene toďż˝ke. Njihovi pokusi o kvantnim uďż˝incima odvijali su se u laboratoriju, sa neďż˝ivim, subatomskim ďż˝esticama. Odatle su znanstvenici iza njih prirodno pretpostavili da taj neobiďż˝ni kvantum postoji samo u svijetu mrtve tvari, a da se sve što je ďż˝ivo još uvijek ravna po zakonima Newtona i Descartesa. Takvo je razmišljanje oblikovalo cijelu modernu medicinu i biologiju. ďż˝ak se i biokemija oslanja samo na Newtonovu silu i koliziju.

A što je s nama? Odjednom smo se našli u središtu svih fiziďż˝kih procesa, no nitko to nije u potpunosti prepoznao. Kvantni pioniri otkrili su da je ďż˝ovjekova ukljuďż˝enost u materiju od kljuďż˝nog znaďż˝aja. Subatomske ďż˝estice postoje u svim moguďż˝im stanjima sve dok ih mi sa svojim promatranjem ili mjerenjem ne ometemo; tek tada se, napokon, smire i materijaliziraju u nešto stvarno. Naše promatranje – ljudska svijest –apsolutno je kljuďż˝no za to da iz tog subatomskog strujanja zaista nastane nešto odreďż˝eno, meďż˝utim ni Heisenberg ni Schrödinger nisu u nijednoj od svojih jednadďż˝bi u obzir uzeli ljudski ďż˝imbenik. Obojici je bilo jasno da je ďż˝ovjek na neki naďż˝in kljuďż˝, no nisu znali na koji ga naďż˝in ukljuďż˝iti. Sa stajališta znanosti, ďż˝ovjek je još uvijek bio odvojen od svijeta i promatrao ga je izvana prema unutra. Sve te nepovezane niti kvantne fizike nisu nikada bile objedinjene u koherentnu teoriju, a kvantna je fizika reducirana na iznimno uspješno tehnološko oruďż˝e nuďż˝no za proizvodnju bombi i moderne elektronike. Filozofske implikacije su zaboravljene, a sve što je preostalo imalo je svoje praktiďż˝ne koristi. Veďż˝ina današnjih fiziďż˝ara bila je spremna prihvatiti bizarnu prirodu kvantnoga svijeta jer njegova matematika - na primjer, Schrödingerova jednadďż˝ba - tako dobro djeluje, a na njegove osobine koje se ne slaďż˝u s oďż˝ekivanim samo su odmahnuli glavom.4 Kako elektroni mogu biti povezani sa svime odjednom? Kako je moguďż˝e da elektron ne moďż˝e postojati kao odreďż˝ena pojedinaďż˝na stvar, sve dok ga ne poďż˝nemo prouďż˝avati ili mjeriti? I kako bi u svijetu moglo postojati bilo što stvarno ako svaka stvar - prije no što ju poďż˝nemo pobliďż˝e promatrati – nije ništa drugo do privid?

Njihov odgovor je bio da postoji jedna istina za sve maleno i druga istina za nešto mnogo veďż˝e, jedna istina za stvari koje su ďż˝ive a druga za neďż˝ive stvari; i preporuka da prihvatimo ta oďż˝ita proturjeďż˝ja kao što smo prihvatili osnovni Newtonov aksiom. To su pravila koja vladaju svijetom i jednostavno ih trebamo prihvatiti. Matematika 'štima' i to je sve što je vaďż˝no. Mala skupina znanstvenika raspršenih po cijelom svijetu nije bila zadovoljna rutinskim razumijevanjem kvantne fizike. Bio im je potreban kvalitetniji odgovor na brojna i velika pitanja koja su ostala nerazriješena. U svojim istraďż˝ivanjima i pokusima nastavili su od toďż˝ke do kojeg su stigli pioniri kvantne fizike, i poďż˝eli prodirati dublje. Nekoliko istraďż˝ivaďż˝a ponovno je poďż˝elo razmišljati o pojedinim jednadďż˝bama koje su u pravilu svi izostavljali iz kvantne fizike. Te jednadďż˝be su odreďż˝ivale takozvano polje nulte toďż˝ke – more mikroskopskih vibracija u prostoru izmeďż˝u stvari. Došli su do zakljuďż˝ka da ukoliko polje nulte toďż˝ke ukljuďż˝imo u našu sliku o najosnovnijoj prirodi materije tada je sama osnova našeg svemira valovito more energije, jedno ogromno kvantno polje. Ukoliko je doista tako, tada je sve povezano sa svim ostalim, poput kakve nevidljive mreďż˝e. Otkrili su takoďż˝er da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na svojoj najosnovnijoj razini ďż˝iva su biďż˝a, ukljuďż˝ujuďż˝i i ljude, sveďż˝njevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. ®ive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je kljuďż˝ni aspekt bioloških procesa. Informacije potrebne za sve ďż˝ivotne procese - od meďż˝ustaniďż˝ne komunikacije do izuzetno opseďż˝nih procesa reguliranja DNK - pristiďż˝u putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje ďż˝ak i ďż˝ovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije. Misli, osjeďż˝aji i sve druge, više kognitivne funkcije povezane su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je meďż˝udjelovanja subatomskih ďż˝estica našeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce rezoniramo s našim svijetom.

Njihova otkriďż˝a bila su izuzetna i heretiďż˝na. Jednim udarcem osporili su mnoge temeljne biološke i fiziďż˝ke zakone. Ono što su vjerojatno otkrili ne predstavlja ništa manje nego kljuďż˝ za sve obrade i razmjene informacija u našem svijetu, od meďż˝ustaniďż˝ne komunikacije do percepcije svijeta opďż˝enito. Ponudili su odgovore na neka od najdubljih bioloških pitanja o ljudskoj morfologiji i ďż˝ivoj svijesti. Ovdje, u takozvanom «mrtvom» prostoru, moďż˝ebitno leďż˝i kljuďż˝ samog ďż˝ivota. I ono što je moďż˝da najvaďż˝nije - dokazali su da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s drugima povezani, kao i sa svijetom. Eksperimentalno su pokazali da bi mogla postojati ďż˝ivotna sila koja proďż˝ima cijeli svemir, a koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh. Pruďż˝ili su uvjerljivo objašnjenje mnogih pojava u koje ďż˝ovjeďż˝anstvo vjeruje veďż˝ stoljeďż˝ima, a za koje dosada nije bilo ďż˝vrstih dokaza i primjerenog objašnjenja: od djelovanja alternativne medicine i molitve do ďż˝ivota poslije smrti. U odreďż˝enom smislu, mogli bismo reďż˝i da su nam dali znanost o religiji. Njihovo viďż˝enje je - za razliku od newtonowskog ili darwinovskog pogleda - ďż˝ivotu vratilo vrijednost. Njihove nove ideje, sa svojim implikacijama reda i nadzora, mogle bi nas ovlastiti. ďż˝ovjek više nije tek sluďż˝ajan proizvod prirode. Naš svijet je osmišljen i temelji se na jedinstvu, a svatko u njem ima svoje mjesto i vaďż˝nu ulogu. Naši postupci i misli zaista nisu nevaďż˝ni – štoviše, kljuďż˝ni su za stvaranje našega svijeta. ďż˝ovjek nije više odvojen od drugog ďż˝ovjeka. Ne radi se više o "nama" i "njima". Više nismo na rubu našeg svemira – kao vanjski promatraďż˝i koji gledaju prema unutra. Sada moďż˝emo opet zauzeti mjesto koje nam pripada, u središtu našeg svijeta.

Ove ideje su doďż˝ekane kao izdajniďż˝ke, a znanstvenici koji su ih zagovarali u mnogim su se sluďż˝ajevima morali boriti protiv dobro utvrďż˝enog i neprijateljski nastrojenog establišmenta. Njihova istraďż˝ivanja trajala su trideset godina, uglavnom nepriznata i potisnuta, ali ne zato što su bila nekvalitetna. Svi ti znanstvenici izveli su besprijekorne pokuse, a dolazili su iz najuglednijih ustanova: sveuďż˝ilišta Princeton i Stanford te vrhunskih instituta u Njemaďż˝koj i Francuskoj. Meďż˝utim, svojim su pokusima ugrozili brojne doktrine koje se smatraju svetima buduďż˝i da predstavljaju samu jezgru suvremene znanosti. Njihove nove zamisli nisu se uklopile u prevladavajuďż˝i znanstveni pogled po kojemu je svijet tek stroj. Kada bi priznali te nove zamisli morali bi se odreďż˝i mnogoďż˝ega od onoga u što vjeruje suvremena znanost i morali bi, u neku ruku, krenuti od samog poďż˝etka. Stara garda to nije ďż˝eljela. Nove se ideje nisu slagale s uvrijeďż˝enim pogledom na svijet i stoga su morale biti pogrešne. No, prekasno je. Revolucija je nezaustavljiva. Znanstvenici predstavljeni u ovoj knjizi samo su neki izabrani pioniri, manji dio veďż˝eg pokreta.5 Njihovim stopama idu mnogi drugi koji provode eksperimente, osporavaju i modificiraju njihova stajališta; ukratko, djeluju kao i svi pravi istraďż˝ivaďż˝i. Priznata znanost, koja sada odbacuje te informacije jer se navodno ne uklapaju u znanstveni pogled na svijet, prije ili kasnije morat ďż˝e uskladiti svoje nazore s novim podacima. Vrijeme je da Newtona i Descartesa postavimo na pravo mjesto, kao proroke povijesnog pogleda koji je nadmašen. Znanost je proces razumijevanja svijeta i nas samih, a ne niz za sva vremena zacementiranih pravila; kad se uvodi novo ďż˝esto je potrebno odbaciti staro.

Polje je priďż˝a o ovoj revoluciji koja je u tijeku. Kao i mnoge revolucije, zapoďż˝ela je s malim ďż˝arištima pobune u kojima se okupila snaga i pokretaďż˝ka sila pojedinaca – proboj na jednom podruďż˝ju, otkriďż˝e na nekom drugom – a ne s jednim velikim pokretom reforme. Premda su ti istraďż˝ivaďż˝i upoznati s radom svojih kolega, to su muškarci i ďż˝ene u laboratoriju koji ďż˝esto nemaju posebne ďż˝elje da se pri eksperimentima upuštaju i u razmišljanja o svim moguďż˝im implikacijama svojih spoznaja, ili nemaju uvijek dovoljno vremena da ih postave u kontekst drugih, najnovijih znanstvenih dokaza. Svi ti znanstvenici uputili su se na istraďż˝ivaďż˝ko putovanje i svatko od njih otkrio je svoj komadiďż˝ kopna, no nitko nije bio dovoljno hrabar da ga proglasi kontinentom. Polje je jedan od prvih pokušaja da se sva ta razliďż˝ita istraďż˝ivanja poveďż˝u u jednu kohezivnu cjelinu. Ova knjiga takoďż˝er daje znanstvenu potvrdu podruďż˝jima koja su dosada u velikoj mjeri bila u domeni religije, mistike, alternativne medicine i novodobnih spekulacija. Premda je cjelokupni materijal ove knjige utemeljen na ďż˝vrstim ďż˝injenicama znanstvenih eksperimenata, povremeno sam se, uz pomoďż˝ pojedinih znanstvenika, morala upustiti u spekulaciju o naďż˝inu na koji je sve to povezano. Zato ďż˝elim naglasiti da je ova teorija – kao što bi se rado izrazio dekan emeritus princetonskog sveuďż˝ilišta Robert Jahn – još u radu. Neke od dokaza znanstvenih eksperimenata koje smo predstavili u Polju neovisne skupine još nisu ponovile. Kao i svaka nova ideja koja se još oblikuje, i Polje je tek rani pokušaj da se pojedinaďż˝na otkriďż˝a poveďż˝u u koherentan model ďż˝iji dijelovi ďż˝e u buduďż˝nosti svakako biti popunjeni.

Takoďż˝er, prisjetimo se poznate izreke koja kaďż˝e da se ispravnu ideju nikada ne moďż˝e definitivno dokazati. Najviše što znanost moďż˝e postiďż˝i je da opovrgne pogrešne ideje. Mnogi su veďż˝ pokušali diskreditirati predstavljene nove zamisli koje su rezultat kvalitetnih eksperimenata dobrih znanstvenika, no dosada u tome još nitko nije uspio. Dokle god otkriďż˝a ovih znanstvenika netko ne ospori ili poboljša - ona su valjana. Ova knjiga napisana je za laike i da bi neke priliďż˝no sloďż˝ene ideje uďż˝inila zanimljivim, ďż˝esto sam morala upotrebljavati metafore koje predstavljaju samo grubu pribliďż˝nost istine. Tu i tamo ďż˝e radikalno nove zamisli od ďż˝itatelja zahtijevati poveďż˝anu paďż˝nju i ne mogu obeďż˝ati da ďż˝e štivo uvijek biti lagano. Brojni koncepti su priliďż˝no teški jer smo naviknuti na newtonowski i kartezijanski naďż˝in razmišljanja po kojem je sve odvojeno i cjelovito.

Na kraju, vaďż˝no je naglasiti da ništa od napisanog nije moje otkriďż˝e. Ja sama nisam znanstvenica; novinarka sam i povremeno interpretatorica. Pljesak zasluďż˝uju veďż˝inom nepoznati muškarci i ďż˝ene u laboratorijima koji su otkrili i shvatili izuzetnost u uobiďż˝ajenim, svakodnevnim stvarima. ďż˝esto ni sami nisu bili svjesni da su tijekom svojeg rada postali traďż˝itelji u fizici nemoguďż˝ega.
Lynne McTaggart, London, srpanj 2001.