Meďż˝utim, od samog poďż˝etka oďż˝ite su bile i štetne nuspojave industrijske ere, barem onima koji su ih htjeli vidjeti. Te se nuspojave odnose na niz ekoloških kriza, poveďż˝ane koliďż˝ine i toksiďż˝nost otpada, poveďż˝ane tenzije zbog ograniďż˝enih prirodnih resursa, nestanak zajednice i komodifikaciju svakodnevnog ďż˝ivota koja je dovela do širenja jaza izmeďż˝u bogatih i siromašnih. Biolog Edward O. Wilson promišljanje izvan utjecaja mjehura industrijske ere naziva "pravim realnim svijetom". Iz ove perspektive, ukupni troškovi industrijalizacije bez obzira na njezinu neupitnu vrijednost ďż˝ine mjehur dugoroďż˝no neodrďż˝ivim. Iako bi se moglo raspravljati o tome kada i na koji naďż˝in ďż˝e se mjehur raspuknuti, veďż˝ danas postoje jasne naznake da ulaganje novca, truda i paďż˝nje na isti naďż˝in kao i do sada više neďż˝e osiguravati iste rezultate. Ulaganja "izvan mjehura" predstavljaju neku posve drugu priďż˝u koja ďż˝e istovremeno stvoriti veďż˝a bogatstva i još kvalitetniji, odrďż˝ivi ďż˝ivot. No, za to je potrebno da ljudi posve napuste stare pretpostavke i praksu kojom su se do sada sluďż˝ili.


Troškovi industrijalizacije

Globalne klimatske promjene samo su jedna od brojnih nuspojava industrijskog rasta s dva jedinstvena aspekta. Prvi se odnosi na tekuďż˝e i buduďż˝e troškove koji su doista enormni. Drugi se odnosi na jednostavne numeriďż˝ke pokazatelje koji nam jasno pokazuju koliko je ďż˝ovjeďż˝anstvo slabo uravnoteďż˝eno s prirodom - te u kojoj mjeri se moramo hitro i energiďż˝no prilagoditi ako ďż˝elimo izbjeďż˝i katastrofu. Gledajuďż˝i iz ove perspektive, klimatske promjene moďż˝emo smatrati poklonom; "budilicom" koja nam govori da se industrijska era bliďż˝i svome kraju.
Ta se "budilica" u stvarnosti sastoji od širokog spektra istraďż˝ivaďż˝kih i raďż˝unalnih modela koji se mogu saďż˝eti u nekoliko osnovnih ďż˝injenica. Razina emisije ugljiďż˝nog dioksida (CO2), primarne komponente stakleniďż˝kih plinova koje stvara ďż˝ovjek svojim aktivnostima, eksponencijalno je narasla tijekom industrijske ere. Danas je razina CO2 u atmosferi 35 posto veďż˝a nego u bilo kojem trenutku posljednjih pola milijuna godina, što je meďż˝u znanstvenicima stvorilo konsenzus po kojem su ljudske aktivnosti primarni uzroďż˝nik vrlo opasne putanje kojom se globalna klima kreďż˝e.

Pritom je vrlo vaďż˝no razlikovati "zalihe" CO2 (koliďż˝ina prisutna u atmosferi) i "dotok" nove emisije svake godine. Ova jednostavna razlika zbunjuje mnoge ljude i lidere koji vjeruju da bi stabilizacija dotoka novih emisija, kako je i definiramo Protokolom iz Kyota 1997. godine, sama po sebi taj problem riješila. Sadašnji dotok globalne CO2 emisije u atmosferu iznosi oko 8 milijardi tona ugljika godišnje (na temelju konvencije mjere se emisije u tonama istovjetnog ugljika) što je 2.5 puta više od koliďż˝ine ugljika (3 milijarde tona) koji se apsorbira prirodnim putem kroz razne oblike prirodne biomase (drveďż˝e, biljke, planktoni) ili se otopi u oceanima.