Razlika izmeďż˝u "dotoka" i "odljeva" CO2 u atmosferi funkcionira na principu vode u kadi: tako dugo dok priljev premašuje odljev kada se nastavlja puniti. Stoga je sigurno da ďż˝e se u nekom trenutku voda u kadi preliti. Drugim rijeďż˝ima, razina CO2 ďż˝e prijeďż˝i granicu na kojoj efekti klimatskih promjena postaju neponištivi i razorni za ljudsku vrstu, kao i za druge vrste na Zemlji (Vidi: Primjer 1.). Nitko ne zna toďż˝no u kojem trenutku ďż˝e se kada preliti, no tempo klimatskih promjena koje su veďż˝ zapoďż˝ele (topljenje ledenjaka, ledenih "kapa" na vrhovima planina i poveďż˝ana klimatska nestabilnost) doveo je do konsenzusa meďż˝u znanstvenicima i nekim poslovnim liderima po kojem se katastrofalno prekoraďż˝enje u sljedeďż˝a dva do tri desetljeďż˝a moďż˝e izbjeďż˝i iskljuďż˝ivo hitnim dovoďż˝enjem emisije na jednaku ili niďż˝u razinu od razine prirodne apsorpcije CO2 iz atmosfere. Da bi se postigao navedeni cilj bit ďż˝e potrebno reducirati emisiju od 60 do 80 posto širom svijeta u sljedeďż˝ih 20 godina. Ovo nazivamo "Izazov 80-20" s kojim se industrijsko društvo danas suoďż˝ava.

U kojoj mjeri su se napori za rješavanje krize do danas pokazali uspješnima? U 2000. godini sveukupna koliďż˝ina iskorištenih fosilnih goriva u SAD-u proizvela je oko pet tona CO2 emisije po glavi stanovnika ili sveukupno više od 1.5 milijardi tona. U drugim je drďż˝avama stanje jednako loše; Kina je veďż˝ premašila ukupnu emisiju SAD-a. U meďż˝uvremenu, troškovi klimatskih promjena sve više rastu pa je tako Oxfam International, jedna od najveďż˝ih i najuglednijih svjetskih nevladinih organizacija 2007. godine objavila prvu studiju o financijskim utjecajima klimatskih promjena na siromašne narode zbog suša, uništenja usjeva, pomanjkanja vode, izumiranje vrsta i raznih bolesti. Ukupne štete su prema nalazima studije dosegnule razinu od 50 milijardi US$ godišnje. S druge strane u razvijenom svijetu premije osiguranja dramatiďż˝no rastu odraďż˝avajuďż˝i rizike klimatskih nestabilnosti: na Floridi su porasle za više od 40 posto, u obalnom Massachusettsu 20 posto, a osiguranje platformi za vaďż˝enje nafte i plina za ďż˝ak 400 posto. Ugledni ďż˝asopis The Economics of Climate Change pokrenut od strane britanske vlade 2006. godine kojeg ureďż˝uje bivši glavni ekonomist World Bank, Nicholas Stern (trenutno profesor na London School of Economics), zakljuďż˝uje da ďż˝e klimatske promjene na svjetsku ekonomiju u sljedeďż˝ih nekoliko desetljeďż˝a utjecati na isti naďż˝in kao i "veliki ratovi i ekonomska depresija prve polovice 20. stoljeďż˝a" ako se nešto hitno i znaďż˝ajno ne promijeni.


Novi svijet

ďż˝ovjeďż˝anstvo se ne moďż˝e nositi s izazovom 80-20 ostajuďż˝i u okvirima sadašnjeg industrijskog sustava. Uspjeh ďż˝e zahtijevati mnoštvo promjena: u vrstama energije koje koristimo, automobilima koje vozimo, zgradama u kojima ďż˝ivimo i radimo, gradovima koje stvaramo te metodama uz pomoďż˝ kojih transportiramo ljude i dobra širom svijeta. To ďż˝e zasigurno zahtijevati i dodatne promjene koje danas još nitko ne moďż˝e zamisliti. Zato su baziďż˝ne inovacije toliko vaďż˝ne: ljudi moraju hitno preispitati i iznova osmisliti infrastrukturu, tehnologiju, organizaciju i svoj pristup prirodi. U meďż˝uvremenu, rastuďż˝a osviještenost o postojanju izazova 80-20 - meďż˝u znanstvenicima, poslovnim ljudima i graďż˝anima - sama po sebi govori da je mjehur industrijske ere dosegao svoje krajnje granice, baš kao što je spoznaja o neodrďż˝ivosti mnogih poslovnih modela internetskih kompanija prethodila puknuďż˝u dot.com mjehura devedesetih godina.