Pomaknuti se onkraj mjehura ne znaďż˝i da se moramo vratiti u pred-industrijsko doba. Prije to znaďż˝i da trebamo prihvaďż˝ati alternative koje odraďż˝avaju drugaďż˝ija vjerovanja, pretpostavke i naďż˝ela. U prirodi je, primjerice, sunďż˝evo zraďż˝enje glavni izvor energije. Nasuprot tome, 90 posto ili više energije industrijsko društvo dobiva izgaranjem fosilnih goriva. Pomaknuti se onkraj mjehura znaďż˝i nauďż˝iti ďż˝ivjeti u okvirima našeg "energetskog dohotka", oslanjati se na prirodne izvore energije poput energije sunca, vjetra, plime i biljaka koji su u cijelosti obnovljivi. U prirodi "otpad" ne postoji: svaki nusprodukt jednog prirodnog sustava istovremeno je hrana za neki drugi sustav. Nasuprot tome, mjehur industrijske ere generira ogromne koliďż˝ine otpada. U post-industrijskoj eri svi ďż˝e se automobili, mobiteli, uredske zgrade i drugi ureďż˝aji morati u potpunosti reciklirati. Takoďż˝er ďż˝e se promijeniti odnos prema jazu izmeďż˝u bogatih i siromašnih; u novom svijetu neďż˝e biti prihvatljivo da 15 posto ljudi posjeduje 85 posto bogatstva. Zdrava globalna biosfera za buduďż˝e generacije postat ďż˝e kljuďż˝na odgovornost svih institucija društva. U novom svijetu je potpuno razumljivo da su ljudska biďż˝a samo jedna od vaďż˝nih vrsta na planeti te da sve vrste ovise jedne o drugima.

Nauďż˝iti ďż˝ivjeti izvan mjehura industrijskog doba - posebice suoďż˝iti se i odgovoriti na izazov 80-20 - traďż˝i baziďż˝ne inovacije u dosad neviďż˝enom obujmu i brzini. Iz tog razloga se pojedine institucije okreďż˝u prema ograniďż˝enim, top-down rješenjima, kao što su npr. restriktivne odredbe o korištenju pojedinih vrsta energije ili materijala. No, takvi pristupi ďż˝esto dovode do rješenja koja su u znanosti dinamike sustava poznata pod nazivom "arhetip prebacivanja tereta" (arhetip je pojam osmišljen od strane C.G. Junga kojim se opisuju neki uroďż˝eni i univerzalni obrasci ponašanja i razmišljanja - osnovni strukturni i dinamiďż˝ki elementi kolektivnog nesvjesnog - op. ur.): kada se kompleksni problemi pokušavaju riješiti usmjeravanjem paďż˝nje samo na pojedinaďż˝ne simptome. Mnogi stvarni uspjesi u novom svijetu na poďż˝etku su mali i skromni. Tijekom vremena postupno privlaďż˝e i ukljuďż˝uju sve širi krug ljudi i sredstva te zatim dosegnu znaďż˝ajne razmjere. Razvijaju se na isti naďż˝in kao i prvobitna industrijska revolucija, samo u mnogo ďż˝ešďż˝em tempu.

Kao i kod prvobitne industrijske revolucije, biznis mora odigrati kljuďż˝nu ulogu: poslovni ljudi moraju primijeniti svoje menadďż˝erske i poduzetniďż˝ke vještine, te ekonomsku pronicavost koja ďż˝e galvanizirati kolektivne promjene. Upravo se u tome oďż˝ituje doprinos Pera Carstedta, vlasnika velikog Fordovog salona u sjevernoj Švedskoj, nasljednika obiteljskog biznisa. Za vrijeme ďż˝ivota u Brazilu, Carstedt je 1992. godine sudjelovao na Rio Earth Summitu, prvoj svjetskoj konferenciji o odrďż˝ivom razvoju koja je odrďż˝ana u Rio de Janeiru. "Problemi velike slike" zaďż˝eti na konferenciji veoma su ga zaokupili: Koliko se dugo naďż˝ela industrijske revolucije, pokretane "jeftinom energijom", mogu odrďż˝ati? Što je više ďż˝itao i razgovarao s prijateljima, to je više uoďż˝avao povezanost meďż˝u razliďż˝itim problemima. Carstedt o tome govori: "Iznenada sam shvatio opseg i razmjere promjena koje je potrebno provesti. Spoznaja me je u prvi mah potpuno obeshrabrila. Što uopďż˝e moďż˝e uďż˝initi jedan ďż˝ovjek?"