Iako nemali broj komentatora njegove geste poima primarno iz utilitaristiďż˝ke perspektive, kao da on sve to radi "radi neďż˝ega" kako bi postigao neki specifiďż˝ni cilj, sklon sam vjerovati da uopďż˝e nije tako. Papa Francesco se ponaša upravo na ovaj naďż˝in radi toga što je cijelim svojim biďż˝em takav kakav jest te radi toga što mu je neshvatljivo, necivilizirano, nehumano i bezdušno kititi se zlatom i isplaďż˝ivati bonuse crkvenim sluďż˝benicima dok mu sljedbenici umiru od gladi, biti liderom koji je ograďż˝en od svojih ljudi, spavati u palaďż˝i iako mu je za odmor dovoljan tek skromni smještaj.

Stoga u kontekstu vremena u kojem ďż˝ivimo te radi toga što se radi o jednom od najuglednijih lidera svijeta, preuskim drďż˝im procjenjivati njegov dolazak tek kroz smišljena nastojanja crkvenih duďż˝nosnika da iskoriste Papu. ďż˝ini mi se da se prije radi o instrumentu u rukama nove svijesti koja nezaustavljivo preplavljuje planetu, o lideru kojem je sasvim normalno ono što je veďż˝ini nezamislivo: oprati noge maloljetnim zatvorenicima i pritom im njeďż˝no poruďż˝iti kako je "ovdje da bi njima sluďż˝io".