Belgijski fiziďż˝ar i kemiďż˝ar Ilya Prigogine je kasnije objavio svoju "teoriju disipativnih struktura" za koju je 1977. godine dobio Nobelovu nagradu dovevši u pitanje istinitost Newtonovog drugog zakona termodinamike uz pomoďż˝ procesa kristalizacije polimera. Newtonov je postulat da se svi entiteti u svijetu nalaze u procesu entropije ili raspadanja; Prigogine je pokazao da je univerzum u stalnom procesu stvaranja, radije negoli raspadanja. Kao u polimera, gdje molekule suraďż˝uju na mnogo naďż˝ina kako bi se prilagodile novim situacijama, Prigogine je ukazao na više situacija koje su neupitno ukazivale na kreativnu participaciju univerzuma. Neke od njih su veoma podsjeďż˝ale na promjene društvenih sustava s kojima se ljudi moraju suoďż˝iti u doba tranzicije, kada su kaos i nered samo stepenice koje vode do reda više razine.

Iako je znanstvena paradigma objektivnosti uvela društvo u svijet ďż˝vrstih i odijeljenih objekata i vjerovanje samo objektivnim dokazima, teorija i nalazi nove znanosti sugerirali su nešto sasvim drugo. Tako je u biologiji porast broja hibrida i razvoj novog podruďż˝ja genetike ukazivao na povezanosti koje se nikada prije nisu razmatrale, ukazujuďż˝i time da s znanstvenom paradigmom na snazi nešto doista nije u redu. Na podruďż˝ju zaštite okoliša znanstvenici su otkrili kako nije moguďż˝e zasebno rješavati ekološke probleme te su stoga objeruďż˝ke prihvatili gledište po kojem na sustav treba gledati kao na neodvojivu cjelinu.

Promjena u psihologiji na poďż˝etku dvadesetog stoljeďż˝a se prije svega odnosila na prihvaďż˝anje nesvjesnog. Iako je pokušavala primjenjivati znanstvenu paradigmu toga vremena, uvoďż˝enje nesvjesnog - u kombinaciji s nalazima drugih znanosti o promjenjivosti naoko ďż˝vrstog materijalnog svijeta - u psihologiji je razotkrilo vaďż˝nost i ulogu pojedinaďż˝ne svijesti.

ďż˝ini se kako nam paradigma u nastajanju ďż˝eli poruďż˝iti da je svijest kauzalna te da je unutarnje iskustvo pojedinca, koje ukljuďż˝uje intuiciju, emocije, kreativnost i duh, znatno vaďż˝nije od osjetila samih. Štoviše, informacije o stvarnosti koje primamo izravno od fiziďż˝kih osjetila u konaďż˝nici se nalaze pod direktnim utjecajem naše unutrašnje svijesti. Drevni mudraci bi o tome rekli: "Svijet je onakav kakvim ga vi vidite." Znanstvena otkriďż˝a, povezana s iskustvom i presumpcijama mnogih ljudi, dovela su do stvaranja novog pogleda na svijet, obiljeďż˝enog kategorijama kao što su cjelovitost, povezanost, primat unutarnje mudrosti i unutarnje izvornosti. Stoga se osnovna mantra promijenila od izjave "vjerujem tek kada vidim", u izjavu "vidim tek kada vjerujem."

Opisani razvoj se nastavio odvijati tijekom ďż˝itavog stoljeďż˝a, tako da je sadašnja promjena usporediva s onom kopernikanskom. U svojoj knjizi Microcosm: The Quantum Revolution in Economics and Technology George Gilder navedene procese naziva "kopernikanskim obratom u modernoj povijesti" te govori da "...u ranom 16. stoljeďż˝u Kopernik je izmjestio Zemlju iz središta svemira. Poďż˝etkom ovog stoljeďż˝a kvantna fizika je odbacila ljudska osjetila kao glavno mjerilo stvarnosti."