ML: Razumijem. Što misliš, koji je razlog takvom ponašanju ljudi? Zašto je duh nestao iz naših organizacija?

JH: Nije nestao! Duh je tu, oduvijek je tu i bio, obavljaju�i iz sjene svoju du�nost. Zapamti, duh je ono što nadahnjuje, in-spirira �ivot. Duh je ono što mi jesmo, naša istinska priroda. Duh nije nestao, nestala je naša svijest o duhu. Svojski se trudimo da ga gušimo, potiskujemo, udaljavaju�i se od njega. Nastojimo ga zaboraviti - u �emu �esto i uspijevamo. No, sva ta nesvjesnost ne zna�i da je duhovnost nestala. Organizacije i ljudi koji pokušavaju marginalizirati va�nost duhovnih kategorija u poslovnom svijetu pla�aju danak u ni�oj produktivnosti, nedostatku posve�enosti, visokoj fluktuaciji zaposlenika, višim troškovima rada, apsentizmu te, kao rezultat navedenog, ni�oj prodaji i profitu.

ML: Na po�etku razgovora zaklju�ili smo da su kategorije svijest i svjesnost klju�ni pojmovi liderstva. Mo�emo li ih na još koji na�in integrirati u temu duhovnosti?

JH: Rije� je zapravo o istom jer duhovnost jest svjesnost. Promijenite li svijest ljudi u organizaciji, mijenjate njezino gledište i poma�ete u stvaranju novog duha. U ve�ini slu�ajeva upravo je to potrebno napraviti. Ako pokušavate transformirati kompleksni ljudski sustav, ne biste se trebali ograni�avati samo na promjenu njegova svjetovnog promišljanja. Morate se posvetiti i njegovoj duhovnoj svijesti.

ML: Lideri i menad�eri konstantno pokušavaju transformirati organizacije. U kojim prostorima pronalaziš poluge za uspješnu organizacijsku transformaciju (OT)?

JH: Klju�nu polugu uspjeha pronalazim u iskrenom uklju�ivanju zaposlenika u planiranje i provo�enje transformacije. Osim toga, kvalitetna OT zahtijeva karakterne lidere visokog integriteta s istan�anim osje�ajem za ljude, spremne u svakom trenutku prihvatiti duhovno. Univerzalno na�elo uklju�ivanja, najva�nije pravilo za uspješnu transformaciju, ka�e: "Posve�enost je jednaka uklju�enosti, odnosno P=U". Margaret Wheatley lijepo je artikulirala tu ideju kada je rekla da su "ljudi istinski posve�eni samo onim projektima u �ijem stvaranju sudjeluju".Ako široko uklju�ivanje kojim se stvara novi duh organizacije izostane, transformacija ne�e uspjeti. Uspjeh uprave ogleda se i ovisi o pridobivanju zaposlenika koji moraju prihvatiti i usvojiti novi duh. Unato� tome, pristup odozgo-prema-dolje kojemu uvijek nedostaje vitalnosti neophodne za istinsku transformaciju i dalje se nastavlja koristiti. Uprava osmišljava plan koji potom ljudi provode. Na�alost, takav pristup dokazano ne funkcionira jer se ne bavi sviješ�u organizacije, njezinim duhovnim srcem.

ML: Zašto je tome tako? Zašto su istinske transformacije prava rijetkost?

JH: Razlozi su više-manje uvijek isti: pomanjkanje duha, karaktera, razumijevanja, iskrene brige za ljude, istinskog uklju�ivanja; rije�ju, pomanjkanje svijesti. Pomanjkanje hrabrosti, posebice kod ljudi na vrhu, tako�er se �esto uo�ava. Zatim oklijevanje glede hrabrog iskoraka u novim smjerovima, pomanjkanje temeljnog integriteta, istinske posve�enosti i podrške top-menad�menta. Pomanjkanje svijesti o nu�nosti uklju�ivanja duhovnog. Mentalni model oklijevanja, nespremnost ili nesposobnost za promišljanje o višim sferama �ivota. Jednostavno re�eno, ljudi ne razmišljaju o tome! Kre�u se u zoni poznatog. Ideje izvan te zone jednostavno ne registriraju.

Iako su svjesni potrebe unapre�enja, prezaposleni menad�eri samo proslje�uju gotove programe nadaju�i se najboljem. Iako su lijepo dizajnirani i izgledaju dobro, nisu iskreni. Ljudi istog trena osjete neiskrene programe pa zbog toga odbijaju - javno ili tajno - sudjelovati u njihovoj implementaciji.

ML: Mo�eš li objasniti kako ta promjena stava utje�e na organizaciju i djelatnike?

JH: Govorim o ne�em višem od puke promjene stava. Govorim o finoj, gotovo misterioznoj promjeni svijesti. Lideri i menad�eri postupno se okre�u od svjetovnog prema duhovnom. Njihova svjesnost raste, što pozitivno djeluje na ljude koji spremno prihva�aju nove na�ine postojanja, samo kad ih diraju u srce. Postaju li menad�eri iznenada nekakvi sveci? Pojavljuje li se odjednom na licima svih zaposlenika organizacije smiješak? Naravno da ne. No, menad�eri i zaposlenici sve više postaju autenti�ni. Postupno se razvija novi, iskreniji karakter organizacije. To je taj novi duh. Te promjene obi�no nisu odmah vidljive. Nakon nekog vremena ljudi po�nu primje�ivati kako je sada prihvatljivo razgovarati o temama koje smatraju va�nima, o temama kao što su humanost, briga i uva�avanje. Zna�i li to da se utopija pojavila iz vedra neba? Ne. Takvo što ne postoji. No, organizacija je postala ugodno mjesto za �ivot i rad.