Tvorni�ki radnici ili bankari ne mogu se prona�i u romanima Jane Austen, ugledne engleske društvene kriti�arke s po�etka 19. stolje�a. Njezino je društvo (kao što je to ve� mnogo puta re�eno) potpuno "bur�ujsko". No, još uvijek je u cijelosti predindustrijsko. Radi se naime o društvu vlastelina i zakupnika, vikara i pomorskih �asnika, odvjetnika, obrtnika i trgovaca. Tek je u dalekoj Americi Alexander Hamilton vrlo rano uvidio da proizvodnja temeljena na strojevima sve br�e postaje središnjom gospodarskom aktivnoš�u. No, �ak su i me�u njegovim sljedbenicima rijetki pridavali pozornost njegovoj knjizi Izvještaj o proizvodnji iz 1791. godine koja je ostala gotovo nezamije�ena dugo nakon njegove smrti 1804. godine.

Me�utim, do tridesetih godina 19. stolje�a Honoré de Balzac objavljivao je jedan bestseler za drugim u kojima se bavio kapitalisti�kom Francuskom �ijim društvom dominiraju bankari i burza dionica. Petnaest godina kasnije, tvorni�ki sustav i strojevi središnji su motiv zrelih djela Charlesa Dickensa, isto kao i nove klase, kapitalisti i proleteri. U Sumornoj ku�i (1852.-53.), novo društvo i njegove tenzije prokazani su u sporednom zapletu koji se temelji na kontrastu izme�u dva sposobna brata, sinova vlastelinove doma�ice. Jedan postaje uspješni industrijalac na sjeveru zemlje i namjerava u�i u Parlament kako bi se suprotstavio zemljoposjednicima i srušio njihovu mo�. Drugi odlu�uje ostati vjernim slugom slomljenog, pora�enog, neuspješnog pretkapitalisti�kog "gentlemana". A Dickensova Teška vremena (1854.), pri�a o gorkom štrajku u predionici pamuka i �estokoj klasnoj borbi,  prvi je i daleko najsna�niji industrijski roman.

Ne�uvena brzina transformacije društva dovela je do društvenih tenzija i sukoba novog poretka. Danas znamo da nema istine u vjerovanju kako je tvorni�kim radnicima s po�etka 19. stolje�a bilo gore te da su lošije tretirani od radnika bezemljaša na predindustrijskom selu. Naravno, nema sumnje da su loše �ivjeli i da ih se loše tretiralo. No, zasigurno nisu hrlili u tvornice zato što im je bilo gore nego na dnu stati�nog, tiranskog i izgladnjelog ruralnog društva. U tvornicama su ipak pronalazili bolju "kvalitetu �ivota". "Zelena i divna engleska zemlja" koju se William Blake (1757.-1827.), u svojoj slavnoj pjesmi Novi Jeruzalem, nadao osloboditi od novih "sotonskih tvornica", zapravo je bila jedna golema ruralna sirotinjska �etvrt.

Dok je industrijalizacija od samoga po�etka zna�ila materijalni napredak, a ne famoznu Marxovu "imizeraciju", zapanjuju�a brzina promjene je u�inila iznimno traumati�nim. Nova "proleterska" klasa postala je, izrazimo se Marxovim terminom,  "otu�ena". Upravo je Marx predvi�ao da �e njihova otu�enost njihovu eksploataciju u�initi neizbje�nom budu�i da je njihovo pre�ivljavanje postalo ovisno o njihovom pristupu "sredstvima proizvodnje", koji su bili u vlasništvu i pod kontrolom kapitalista. To �e potom – tako je barem Marx predvi�ao – dovesti do situacije u kojoj �e vlasništvo sve više biti u rukama manjine, a nemo�an proletarijat postajat �e sve siromašniji – sve dok se sustav ne uruši pod vlastitim teretom, dok nekolicinu preostalih kapitalista ne svrgnu proleteri "koji osim okova ne mogu ništa više izgubiti".

Sada znamo da je Marx bio la�ni prorok – dogodilo se upravo suprotno od onoga što je predvi�ao. No, to je lako ustvrditi kada gledamo unatrag. Ve�ina njegovih suvremenika dijelila je njegovo vi�enje kapitalizma, �ak i kada se nisu slagali s njegovim prognozama u vezi krajnjeg ishoda. �ak su i anti-marksisti prihvatili Marxovu analizu o "unutarnjim kontradikcijama kapitalizma". Neki su vjerovali da �e vojska obuzdati proletersku rulju, poput najve�eg kapitaliste 19. stolje�a, ameri�kog bankara J. P. Morgana (1827.-1913.). Liberali svih vrsta vjerovali su da ipak nekako mo�e do�i do reforme i poboljšanja. No, gotovo svaka razumna osoba s kraja 19. stolje�a slagala se s Marxovim uvjerenjem da je u kapitalisti�kom društvu klasni sukob neizbje�an – štoviše, do 1910., "razumni ljudi", barem u Europi (a i u Japanu), naginjali su socijalizmu.

Benjamin Disraeli (1804.-1881.), najve�i konzervativac 19. stolje�a, gotovo se u potpunosti slagao s Marxom glede kapitalizma, jednako kao i njegov kolega Otto von Bismarck (1815.-1898.) što ga je motiviralo da nakon 1880. godine propiše socijalno zakonodavstvo koje je naposljetku stvorilo socijalnu dr�avu 20. stolje�a. Ovdje je vrijedno spomenuti jednog konzervativnog društvenog kriti�ara iz 19. stolje�a, ameri�kog pisca Henrya Jamesa, kroni�ara ameri�kog bogatstva i europske aristokracije, koji je toliko bio opsjednut klasnim ratom i strahom od klasnog rata da je ovu temu u�inio središnjom temom svojeg najdojmljivijeg romana The Princess Casanassima. Pisao ga je 1883. godine, upravo one godine kada je umro Karl Marx.


Revolucija produktivnosti

Što je, dakle, porazilo Marxa i Marksizam? Do 1950. godine, velika ve�ina ljudi ve� je znala da Marksizam nije uspio realizirati moralna i ekonomska obe�anja. No, marksizam je ipak bio koherentna ideologija za ve�inu svijeta, i ve�ini svijeta se �inio nepobjedivim. Pa ipak, bilo je mnogo "anti-Marksista", to jest, ljudi koji su smatrali da je marksizam postao neva�an. �ak su i �estoki protivnici socijalizma vjerovali da on sve više ja�a.

Što je, dakle, nadvladalo "neizbje�ne kontradikcije kapitalizma", "otu�enje" i "mizeraciju" radni�ke klase, a s njom i cijelu ideju "proletarijata"?