Ugovorna odr�ivost
 
Poticanje ekološkog razvoja kao ishodišta odr�ivosti vodilo je stvaranju razli�itih pravnih okvira kao temelja onog što �e kasnije postati „odr�ivi razvoj“ prema tuma�enju dr�avnih slu�benika i vlada zemalja svijeta. Sporazumi o tom problemu postignuti su na va�nim sastancima poput UN-ove konferencije o okolišu odr�ane 1972. u Stockholmu, zatim 1974. godine na sastanku UNEP/UNCTAD na temu obrazaca u korištenju resursa, zaštiti okoliša i razvojnim strategijama u Cocoyocu u Meksiku. Tako�er, objavljene su va�ne publikacije poput studije „Naša zajedni�ka budu�nost“ (World Commission on Environment and Development – WCED) 1987. godine. The Earth Summit, sastanak u Rio de Janeiru 1992. godine, i zaklju�ci s tog sastanka predstavljaju prvi me�unarodni dokument kojim je postignut politi�ki konsenzus te kojim su definirane referentne to�ke i akcijski planovi odr�ivog razvoja poznat kao „Agenda 21“ (United Nations Commission on Environment and Development – UNCAD, 1992.).
 
Navedeni dokumenti redom te�e stvaranju idealiziranog društva u kojem �e svaki �lan imati odgovaraju�i krov nad glavom, �istu vodu, struju, siguran i zdrav društveni i fizi�ki okoliš, dostojanstveni posao, pristojnu naobrazbu, zaštitu od svih vrsta nepravdi, slobodu izra�avanja vjerskih i politi�kih uvjerenja te slobodan izbor stila �ivota s time da se istovremeno vodi velika briga o prirodi i okolišu. Na temelju dokumenata predlo�en je cijeli niz smjernica, obilje�ja i „dimenzija“ odr�ivih gradova. Uglavnom, smjernice se temelje na koncepcijama kao što su „organizacija �ivota u uvjetima visoke gusto�e naseljenosti“, „odr�ivi modeli transporta“, „pametni urbanisti�ki planovi“ (koji kombiniraju rezidencijalne i komercijalne dijelove u jedinstvene cjeline), „dostupnost stanova po pristojnim cijenama“, „integrirano razvojno planiranje“, „pravo lokalnih zajednica na samoodlu�ivanje“ i sli�nima.
 
 
Stvaranje utopije putem konsenzusa
 
Iako se s jedne strane ne mo�e osporiti moralna vrijednost ideala navedenih u UN-ovim dokumentima, s druge strane postavlja se opravdano pitanje u kojoj se mjeri tom specifi�nom interpretacijom odr�ivosti doista postavlja novi na�in promišljanja razvoja. Na svjetskom skupu o odr�ivom razvoju 2002. godine (World Summit on Sustainable Development) postalo je jasno da postoje dvije grupe sudionika koje koriste iste pojmove te da svaka grupa pod istim pojmom podrazumijeva druge sadr�aje. Jedna grupa (npr. Svjetska banka, United Nations Development Programme – UNDP) postavljala je pitanje: „Kako �emo odr�ati razvoj?“ (pitanje na engleskom jeziku glasi how do we sustain development, što zna�i da je primarna briga „odr�ati razvoj“, a tek sekundarna „odr�ivi razvoj“, op.ur) Druga grupa, me�u kojima su bili znanstvenici P. Raskin i njegovi istomišljenici, postavljala je druga�ije pitanje: „Što u�initi kako bismo se razvili radi toga da osiguramo dugoro�ni su�ivot ljudske zajednice i prirodnih sustava“.
 
Prema tome, strategije poput UN Millennium Development Goals i New Partnership for Africa's Development (NEPAD) naglašavaju zna�aj razvoja i neoliberalnog ekonomskog rasta prvenstveno zbog toga da razvijene zemlje zadr�e sadašnji stil �ivota te da se zemlje u razvoju stave na „put odr�ivog rasta i razvoja“ (NEPAD, 2001. paragraf 67) koji �e ih vremenom dovesti na razinu razvijenog svijeta. Rezultat svega vrlo �esto su specifi�ne „liste �elja“ koje variraju prema specifi�noj kulturološkoj interpretaciji pojma „razvoj“ i onog što se smatra prihvatljivim ekonomskim modelima (kako ih definira Svjetska banka, Me�unarodni monetarni fond i UN). U tim procesima „odr�ivi razvoj“ (engl. sustainable development) po�eo se zapravo tuma�iti kao „odr�avanje razvoja“ (engl. sustained development).
Kriti�ari programa „odr�anja razvoja“ tvrdili su da se izgubio po�etni cilj globalnog projekta odr�ivosti (i njegova glavna svrha u vidu rješavanja problemati�nog odnosa ljudi i prirode) te, što je još va�nije, da je sam program razvoja na kojem se projekt temelji vrlo upitan zato što negira nezapadnja�ke, neindustrijske kulture, vrijednosti i tehnologije jer su „inferiorne“ pa ih stoga treba zamijeniti monokulturom nekog „naprednog“ kulturnog izri�aja (Esteva, 1993.; Sach, 1993.).


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...