Vlast nad hranom, vlast nad ljudima

�ivotinje se od pamtivijeka bore za bolji pašnjak ili lovište. Mla�i nadja�aju starije. Ve�i tla�e manje. Ja�i pobje�uju slabije. Ja�i jedu slabije. I uvijek se ponavlja jedan te isti obrazac pre�ivljavanja. Kada se �ivotinjama pridru�io �ovjek, obrazac je iz prirode prešao u obitelj, na radna mjesta, na ulice, na tr�išta...

�ovje�anstvo se nije promijenilo od prvih dana prve društvene organizacije koju mo�emo nazvati civilizacijom. Od ljudi drevne sumerske, egipatske, gr�ke ili rimske (a i svake kasnije) civilizacije razlikujemo se samo u pojavnim oblicima materijalizma i društvene organizacije - druk�ije se odijevamo, komuniciramo, putujemo, zabavljamo, ponešto se razlikujemo u poimanju i na�inu sklapanja braka, praznicima koje slavimo i �rtvama koje prinosimo bogovima. I to je to.

Ljudi nisu izmislili nijedan novi osje�aj u proteklih nekoliko tisu�lje�a. Ljudi se vole, mrze, poštuju, preziru, podr�avaju i napadaju još od starih Egip�ana, Grka i Rimljana. Ovisno o psihološkom trenutku društva kojem pripadaju spremni su krenuti u osvaja�ke pohode prate�i vo�u iz straha ili osobnog interesa, spremni su kamenovati, spaliti ili izop�iti svakoga �ija ideja ugro�ava postoje�i sustav i poredak, potkazati susjeda organima vlasti ako od toga imaju koristi, prevariti partnera ako to zna�i više novca u vlastitom d�epu i natjerati roba, kmeta, slugu, zaposlenika da radi više u lošijim uvjetima ako to donosi profit koji o�ekuju kraljevi, sve�enici, plemi�i ili dioni�ari.

No, gdje zapo�inje ta ljudska �elja da troškove svojeg uspjeha i blagostanja naplate od nekog drugog (pa makar i njegovim �ivotom)? Jedan od mojih profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu lijepo je jednom rekao: "Ekonomija, poštovane kolegice i kolege, po�inje s vašim praznim �elucima. Tek kada ih napunite, spremni ste za nešto više." Jednostavno i to�no. Jedini razlog zašto su stanovnici razvijenih zemalja manje agresivni od stanovnika nerazvijenih zemalja i zašto stanovnici zemalja koje nazivamo razvijenima mirnije �ivi nego prije stotinjak godina naziva se ekonomsko blagostanje.

Samo zato jer znaju da �e im svako jutro, od ro�enja do smrti, zapo�eti s punim �elucem, svoje aktivnosti obavljaju u višim sferama društvenih odnosa (kultura, sport, politika, obrazovanje, informatizacija, itd.). Ipak, vjerujem, da kada bi se, zbog nekog nesretnog doga�aja, izjedna�ili sa siromašnim stanovnicima Zemlje ne bi im trebalo puno da preuzmu obrazac ponašanja od svojih (u tom slu�aju) podjednako bijednih sudrugova i agresivno se bore za svoj komad kruha.

Kada me�uljudske odnose i svjetonazore pojedinaca dovedemo do najosnovnije od svih stvari - hrane koja nam je potrebna da bi pre�ivjeli - svi imamo isti problem, samo je pitanje jesmo li me�u onima koji znaju i mogu proizvesti hranu, ili me�u onima koji hranu kupuju ili otimaju.

Po�etak ljudskih civilizacija po�inje onda kada je stvoreno vlasništvo nad hranom. U civiliziranom društvu netko posjeduje hranu, dok je svi ostali moraju oteti (pa ih nazivamo barbarskom civilizacijom) ili zaraditi, odnosno, kupiti (pa ih nazivamo razvijenom civilizacijom). Sve što imate ima svoju vrijednost tek kada se mo�e zamijeniti za hranu, pa tako svoj automobil, ku�u ili dionice realnije mo�ete vrednovati ako znate koliko biste puta mogli jesti vi i �lanovi vaše obitelji kada biste za auto ili nekretninu dobili nešto što se mo�e pojesti. Primjeri nakon Drugog svjetskog rata (kao, uostalom, nakon svakoga rata), kada su klaviri, knjige i krzneni kaputi mijenjani za hranu dovoljni su nam da shvatimo o �emu govorimo.

Komentar

Davor Perkov

Misliti danas a orijentirati se prema budu�nosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu �ivi organizam koji se razvija i unapre�uje. Princip je ve� etabliran: najbolje kompanije nisu više one najve�e, ve� one koje se danas najbr�e i najfleksibilnije prilago�avaju promjenama u dinami�nom okru�enju, poštuju�i pritom na�ela pos

pročitaj...