Restrukturiranje koje omogu�uje ljudima da razmišljaju na isti na�in, ostavlja ih slijepima kao i prije. - Benamin Gilad
Promjene su bez sumnje jedan od najva�nijih fenomena suvremenih društava, te je stoga normalno da se portal Quantum21.net osvrne na njih.
Prema rezultatima brojnih istra�ivanja, stopa neuspjeha inicijativa za promjene kre�e se na razini od 60 do 80%! Izvori tih problema ne mogu se otkloniti boljim ekspertnim savjetima, boljim konzultantima ili ve�om posve�enošï¿½u lidera. Oni le�e u prevladavaju�em mehanicisti�kom svjetonazoru.
Mehanicisti�ki svjetonazor promatra i koncipira organizacije kao strojeve, s fiksnom podjelom rada, rigidnom hijerarhijom i detaljnim pravilima djelovanja. Tako koncipiranim organizacijama ciljeve utvr�uju upravlja�i/menad�eri (pri �emu se upravljanje obi�no interpretira kao "nametanje volje jedne skupine drugoj"). Budu�i da su tako koncipirane organizacije nesposobne za samo-mijenjanje, one se mijenjaju pod utjecajem vanjskih, menad�erskih intervencija. Na tragu takvog na�ina razmišljanja razvio se pristup upravljanje promjenama ( eng. change management) kojeg smo, zbog svega navedenog, namjerno izbjegli u nazivu teme mjeseca.
Prema tom pristupu, menad�eri planiraju, programiraju, koordiniraju i kontroliraju organizacijske promjene. Logika jednostranog nametanja rezultira bilo pasivnom poslušnošï¿½u, bilo otvorenim otporima �lanova organizacije. Krajnji ishod takva procesa jesu kratkoro�ne i površne promjene.
Alternativni pristup promjenama je tzv. pristup vo�enja i pospješivanja promjena koji se temelji na organskom svjetonazoru i percepciji organizacije kao �ivu�eg sustava. Prema tom pristupu promjene u organizaciji uvijek treba zapo�eti s ne�im malim (npr. pilot projektima). Daljnji razvoj iniciran pilot projektom odvija se u skladu s prirodnim procesom interakcija izme�u podr�avaju�ih i ograni�avaju�ih sila. Klasi�nu metaforu šofera koji upravlja automobilom (koji zna kamo �eli do�i i posjeduje upravlja�ke mehanizme za ostvarenje svoje namjere) ovoj pristup zamjenjuje metaforom vrtlara. Za razliku od šofera, vrtlar ne mo�e upravljati rastom biljke. Umjesto toga on mo�e svu svoju energiju usmjeriti na prepoznavanje i njegovanje sila koje poti�u rast biljke (npr. okopavanje, zalijevanje, gnojenje, obrezivanje) kao i na prepoznavanje i otklanjanje sila koje ograni�avaju rast (kao što su mraz, suša, nedostatak kisika i mineralnih tvari).