Zamislimo sada da je promjena poput kola za vuďż˝u. Konje koji vuku kola moďż˝emo usporediti s predanošďż˝u i uďż˝enjem, a putovanje postaje moguďż˝e iskljuďż˝ivo onda ako oba konja koriste svu energiju koju imaju. Predanost omoguďż˝uje kretanje kada postane teško. No, volja za pobjedom sama po sebi nije dovoljna. Trajni je uspjeh moguďż˝ jedino u situaciji kada proces uďż˝enja uďż˝vršďż˝uju smisao i prirodu putovanja o kojemu se stalno kontemplira. Uďż˝enje mora biti više od samog informiranja. Ono mora biti izazov te obogaďż˝ivati osobu koja uďż˝i, gurati je do samih granica moguďż˝eg. To znaďż˝i da oni koji pospješuju uďż˝enje istovremeno moraju biti spremni iďż˝i do samoga ruba. Konvencionalno je poduďż˝avanje uspješno samo onda kada, na kraju svega, ljudi na temelju njega mogu nešto uraditi. Uďż˝enje je uspješno kada utjeďż˝e na naďż˝in na koji ljudi razmišljaju. Poduďż˝avanje opisuje "kako?", dok uďż˝enje otvara prostor za istraďż˝ivanje tog "kako?", istovremeno postavljajuďż˝i pitanja "zašto?" i "tko je na dobitku?".

Poduďż˝avanje takoďż˝er pretpostavlja da poduďż˝avatelj ima odgovore na sva pitanja. Uďż˝enje se temelji na otkrivanju novih pitanja i novih naďż˝ina propitivanja statusa quo. Poduka najbolje funkcionira kada se bavi specifiďż˝nim nedostacima vještine. Uďż˝enje se dogaďż˝a jedino u sluďż˝aju suoďż˝avanja uďż˝enika sa stvarnim problemima. Smisleno uďż˝enje propitkuje tradiciju, istraďż˝uje nove naďż˝ine postojanja i uďż˝enika dovodi na nepoznat teren. U stalno promjenjivoj okolini uďż˝enje treba oblikovati tako da sam proces dopušta uďż˝eniku da bude drugaďż˝iji. Treba napomenuti da, po samoj definiciji, uďż˝enje ne predstavlja ugodno iskustvo. Naime, uďż˝enje i rizik predstavljaju dvije strane istog novďż˝iďż˝a. Nadalje, mnoge se kompetencije podukom uopďż˝e ne mogu prenijeti. Na primjer, timski se rad jedino moďż˝e iskusiti. Bez obzira na trenutni zanos organiziranja susreta u prirodi, osmišljanje iskustvenih aktivnosti ipak je umjetnost koju nije jednostavno savladati. Organizacije ne uoďż˝avaju razliku izmeďż˝u onoga što bi mogli nazvati "igra kao uďż˝enje" i "uďż˝enje kao igra". Prvo pretpostavlja da neki iskustveni doďż˝ivljaj, poput ropes programa, jedrenja ili aktivnosti u prirodi, moďż˝e posluďż˝iti kao vrijedan pothvat za uďż˝enje bez obzira na ďż˝eljeni rezultat. "Igra kao uďż˝enje" vidi iskustvene doďż˝ivljaje kao ďż˝ivuďż˝e metafore, smislene samo ako su posebno osmišljene s ciljem uďż˝vršďż˝ivanja novog ritma rada, novih obrazaca ponašanja, više razine svjesnosti te jezika, uvida, emocija i znaďż˝enja sukladnih planiranoj promjeni. Kriteriji uspješnog uďż˝enja su: